DEMOKRACIJA KAO ZAŠTITA OD TIRANA

Sjedinjene Američke Države (SAD) su se oduvijek predstavljale i propagirale kao primjer demokracije i slobode te njihov zaštitnik i promotor diljem svijet. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a (United States Department of State) podnosi Kongresu godišnja izvješća Country Reports on Human Rights Practices (o stanju ljudskih prava po državama) za skoro sve države svijeta s analizom političkih prava, slobode izražavanja, izbornih postupaka i drugih elemenata važnih za demokraciju .

Amerikanci se hvale ne samo svojim demokratskim sustavom, nego i činjenicom da, iako mlada nacija, imaju najstariju demokraciju koju su uveli pred 250 godina, dok su Europom i  svijetom vladale kraljevske i carske dinastije. Francuzi su svojom povijesno isticanom revolucijom zbacili kralja i proglasili republiku tek 1792. godine. Međutim, nju je državnim udarom srušio njen nekadašnji zaštitnik Napoleon Bonaparte, koji se 1804. okrunio carem kao Napoleon I. Tek je Prvi svjetski rat (1914 – 1918) srušio europska carstva i kraljevstva.

Britanske kolonije u Sjevernoj Americi su 1776. godine najprije proglasile britanskog kralja Georgea III tiraninom koji gazi građanska prava kolonista, zatim su (dva dana kasnije, 4. srpnja) proglasile neovisnost. Očevima utemeljiteljima SAD-a glavna je preokupacija bila trajno očuvanje demokracije u uspostavljenoj republici kako se američkom narodu nikad više ne bi nametnuo neki novi tiranin.

Thomas Jefferson (1743.– 1826.) glavni autor Deklaracije o neovisnosti i njegova Demokratsko-republikanska stranka išli su tako daleko da su se zalagali za slabu centralnu vlast, protivili se utemeljenju nacionalne banke i preferirali poljoprivredu kao temelj gospodarstva. Ne toliko zbog toga što su mislili da je to bolje za privredni razvoj nacije, već iz uvjerenja da je to bolje za demokraciju.

Držali su  da bi slaba federalna vlast i gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi osigurali  neometan razvoj demokracije. U jačanju krupne industrije, stvaranju bogate klase industrijalaca i trgovaca te centralizirane države s velikom birokracijom vidjeli su prijetnje demokraciji.

Očito, Jefferson nije želio velike razlike u bogatstvu stanovništva, ni snažne institucije koji bi potisnule utjecaj puka i narušavale prava i slobode „malog čovjeka“. Njegovu Demokratsko-republikansku stranku podržavali su zanatlije, sitni trgovci, mali farmeri i naseljenici uz granicu. Najsnažnija je bila na jugu, jugo-zapadu te uz granicu.

U Deklaraciji Jefferson je napisao da se svi ljudi rađaju jednaki i da imaju pravo na slobodu, pa je ustrojstvom uprave i kompozicijom društva trebalo spriječiti da se stvore snage koje bi mogle tu slobodu gušiti bilo kakvim oblikom autoritarnosti ili tiranije.

Unatoč uvođenju demokracije 1776. i načelima Deklaracije, SAD su ukinule ropstvo tek 1865. godine, rasnu segregaciju 1964. – 1965., a rasizma se nisu riješile do današnjeg dana. Tako je, ni manje ni više nego, sam Predsjednik države– Donald Trump u veljači 2026. na svojoj platformi Truth Social objavio video u kojem su bivši predsjednik Barack Obama i bivša prva dama Michelle Obama prikazani kao majmuni.

CRNI LABUD

Crni labud je naziv teorije koja kaže da trebamo računati na iznenađenje od nečeg neočekivanog. Kao što je Europljanima u 17. stoljeću otkriće postojanja crnih labudova u Australiji, srušilo njihovo uvjerenje da su svi labudovi bijeli, tako sada autoritarne tendencije u SAD-u ruše uvjerenje da je tamošnja demokracija nepromjenjiva konstanta. Pojavio se crni labud u obliku predsjednika Trumpa i pokreta MAGA (Make America Great Again).

U studenom 2024. američki je narod po drugi put, izabrao Donalda Trumpa za svog predsjednika, iako je četiri godine ranije – na izborima u studenom 2020. – spriječio uzastopni nastavak njegovog prvog mandata 2017. – 2021. Taj je mandat Trump završio upornim odbijanjem  priznanja poraz na izborima i poduzimanjem niza akcija radi sprječavanja predaje vlasti. To sve je na kraju dovelo do dramatičnog napada rulje na američki Kongres. Do pokušaja državnog udara.

Zastupnički dom Kongresa pokrenuo je (običnom većinom glasova) postupka opoziva predsjednika Trumpa zbog pobune, ali zahtjev za opoziv nije dobio potrebnih 2/3 glasova u Senatu. Isto kao i kod prvog opaziva – zbog uvjetovanja isporuke već odobrene pomoći Ukrajini dostavom informacija koje bi naštetile njegovom rivalu Jo Bidenu. 

Vrhovni sud SAD-a je svojom odlukom od 1. srpnja 2024. (6 konzervativnih sudaca „za“ i tri 3 liberalna „protiv“) podijelio predsjedniku apsolutni imunitet od kaznenog progona za djela počinjena u okviru njegovih ustavnih ovlaštenja, što mu daje, u najmanju ruku, presumptivni imunitet.

Vrhovni sud se priklonio jezičnom tumačenju odredba 14. Amandmana na ustav SAD-a iz 1868. koji je imao za cilj zabraniti bivšim dužnosnicima Konfederacije (secesionistima / pobunjenicima), da nakon Građanskog rata (1861 – 1865), postanu zastupnici ili izvršitelji u državnim tijelima SAD-a. Relevantni propis glasi:  

“Nijedna osoba neće [smjeti] biti senator ili zastupnik u Kongresu, ili izbornik predsjednika i potpredsjednika, niti obnašati bilo koju dužnost, civilnu ili vojnu, [u državnom ustrojstvu] Sjedinjenih Država ili [u državnom ustrojstvu] bilo koje države, koja je [osoba], nakon što je prethodno položila prisegu, kao član Kongresa, ili kao dužnosnik Sjedinjenih Država, ili kao član bilo kojeg državnog zakonodavnog tijela,  ili kao izvršni ili pravosudni dužnosnik bilo koje države, da će poštovati Ustav Sjedinjenih Država, sudjelovala u ustanku ili pobuni protiv njega [tj. Ustava, odnosno pravnog poretka države], …”

Kod tumačenja ove odredbe postavilo se pitanje, odnosi li se ona i na predsjednika SAD-koji se u njoj izričito ne spominje (pa a contrario proizlazi da nespomenuti predsjednik ne spada pod njen doseg) ili ona obuhvaća i predsjednika, s obzirom na to da je treba tumačiti analogijom kako bi se izbjegao apsurdan zaključak (argumentum ad absurdum) da politički dužnosnik koji je sudjelovao “u ustanku ili pobuni” protiv ustavnog poretka, može biti biran za predsjednika SAD-a, ali ne ni na jednu drugu političku dužnost (nabrojenu u propisu), npr za senatora.

Ako se pođe od namjere pisaca 14. Amandmana onda je jasno da nisu htjeli samo spriječiti Jefferson Daviesa, bivšeg Predsjednika Konfederacije – južnih secesionističkih država – da postane zastupnik u Kongresu, već pogotovo ni Predsjednik SAD-a.

Ostalo je neodgovoreno pitanje: Kako razlikovati kad predsjednik djeluje unutar, a kad izvan svojih ustavnih ovlaštenja? Npr. je li mnogostruko osporavanje rezultata izbora iz 2020. kad je Trump izgubio od Bidena, uz pritisak na tadašnjeg potpredsjednika Penca da ne proglasi rezultate izbora i poticanje napada na Kongres, Predsjednikovo djelovanje izvan ili unutar ustavnih predsjedničkih ovlasti. U svakom slučaju „presumptivni imunitet“ omogućio je Trumpu sudjelovanje na predsjedničkim izborima 2024. koje je dobio.   

Nakon izbora za Kongres u 2024. Republikanska stranka je osvojila većinu u oba njegova doma. U Vrhovnom sudu SAD-a konzervativni suci imaju većinu. Sad je Trump krenuo na preuzimanje utjecaja, ako ne i kontrole, nad Federalnim rezervama (centralnoj banci), koja bi trebala biti neovisna institucija u vođenju monetarne politike na temelju stručnih procjena sukladno propisanom mandatu.

Pritisci i napad na FED su tipični modus operandi Trumpove administracije. Trump je napao FED i njegovog predsjednika Jerome Powella da su krivi za inflaciju i “slabe gospodarske rezultate”. Još se 2019. upitao “tko je naš najveći neprijatelj Jay Powel ili predsjednik Xi?” Powela je nazivao “velikim gubitnikom” (“Major Loser”), “gospodin prekasno” (“Mr. Too Late”); “čovjekom koji nema pojma” (“Clueless”) i sl.

Zatim je 2025. pokušao otpustit Lisu Cook, članicu odbora guvernera FED-a, što je sud spriječio. Na kraju je Pravosudni odjel američke administracije (Justice Department) pokrenulo kaznenu istragu protiv FED zbog projekta obnove zgrade njegova sjedišta.

Predsjednik Nacionalnog ekonomskog savjeta Kevi Hassett je izjavio da analitičari FED-a – koju su objavili izvješće po kojem 90% uvoznih carina predsjednika Trumpa snose američko gospodarstvo i potrošači – moraju biti “disciplinirani”. Obrazloženje nije dao u obliku argumentirane analize, već u standardnom etiketiranju. Hassett je rekao:

“To je, ja mislim, najgori uradak koji sam ikad vidio u povijesti Sustava Federalnih Rezervi”.

Sve upućuje na kraj „vetokracije“ (u smislu onemogućavanja ili otežavanja donošenja odnosno provođenja odluka)  kako je komplicirani sustav američke vlade nazvao politolog Francis Fukuyama zbog niza kontrola i preklapajućih ovlasti (checks and balances) između tijela zakonodavna, izvršne i sudske vlasti, te saveznih država i federacije u situaciji politički i stranački duboko polarizirane Amerike. Sustav kontrola i ravnoteže ovlasti između državnih tijela ima korijene u strahovima iz daleke prošlosti.    

Strah od tiranije imao je odjeka u Ustavu SAD-a iz 1787., koji počinje riječima: „Mi narod  SAD-a … propisujemo i donosimo ovaj ustav …“ i stavlja naglasak na trodiobu vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska), kao i na očuvanja demokratskih prava pojedinih država i pripadajućih im stanovnika.

To je, među ostalim, rezultiralo elektorskim izbornim sustavom za Predsjednika SAD-a, putem kojeg – u ime očuvanja ravnopravnosti saveznih država – predsjednički kandidat koji osvoji većinu ukupnog broja glasova glasača diljem SAD-a ne mora biti izabran za predsjednika. Predsjednika biraju elektori, poslanici saveznih država. Zato presudnu ulogu imaju izborne pobjede u prevrtljivim državama (swing states) koje katkada glasuju za demokratskog, a katkada za republikanskog kandidata, pa manjina može većini nametnuti predsjednika – po sustavu zamišljenom da mnogoljudnije savezne države ne nameću predsjednika onim manjim.

Kad je Trump došao na vlast premoćnim osvajanjem ne samo elektorskih glasova, već i općih glasova glasača diljem Amerike (72 milijuna prema Harris 67 milijuna), uz kontrolu nad Predstavničkim domom i Senatom putem odanih zastupnika  Republikanske stranke i uz prevagu konzervativnih sudaca u Vrhovnom sudu, postavilo se pitanje: Hoće li se u drugom mandatu ponašati sukladno čuvenoj izreci „Država to sam ja“,  koja se pripisuje francuskom kralju Luju XIV, a utjelovljuje apsolutističku vlast i ima u biti isto značenje kao svojevremena Trumpova izjava:

“Kao predsjednik imam pravo napraviti što god želim.”

Povijest je puna primjera gdje su demokratske institucije i demokratsko ozračje pretvoreni u autoritativno samovlašće. U Americi ima niz naznaka da se tako nešto upravo tamo događa.

Međutim, ima i naznaka da je sve većem broju stanovnika i dužnosnika dosta općeg kaosa koji stvara Trumpova administracija – kod kuće i u inozemstvu. Njegova obećanja ružičastog svijeta Velike Amerike i stalna neumjerena samohvala više ne mogu opravdati sve nelogičnosti i posljedice na svakodnevni život koje njegove politike uzrokuju.

MOŽE LI DEMOKRACIJA NADJAČATI AUTORITARIZAM?

Zaustavljanje racija u Minnesoti

Opće zgražanje, oštra kritika i masovna prosvjedna okupljanja zbog lova na migrante po ulicama, koji je rezultirao smaknućima usred bijela dana pred prolaznicima dovela su do povlačenja agenata migrantskih  službi – ICE (Immigration and Custom Enforcement) i  drugih – iz savezne države Minnesote.

Video zapisi ubojstava  Renee Good i Alexa Prettia koji su se danima vrtjeli po televizijskim kanalima i društvenim mrežama ličili su na scene iz vestern filmova u kojima se lako poteže oružje i rešeta protivnik – samo što je manjkala neizostavna filmska moralna poruka o pobjedi dobra nad zlim. Nije bilo ni onog standardnog fair play povika iz vesterna – potegni prvi, s obzirom da žrtve u Minnesoti nisu imale oružje ili im je ono već bilo oduzeto kad su agenti u njih ispaljivali metke.

Neprofesionalni pristup agenata situaciji na terenu, zbrka u djelovanju, potezanje oružja, isto toliko koliko i pokušaji iritantno nespretnog i ciničnog opravdavanja ubojstava od strane vladinih glasnogovornika i dužnosnika, te nedopuštanje lokalnoj policiji da sudjeluje u istrazi dovela su  situaciju do apsurda koji je postao nepodnošljiv. Vlada je zaustavila ulične racije i povukla anti-migracijske snage.

Tim Walz, guverner Minnesote je komentirao to povlačenje rekavši:

“Mislim da vjerojatno sa sigurnošću  možemo kazati da će ostatak zemlje biti zauvijek zahvalan jer smo pokazali što znači ustati za ono što je ispravno.”

Kasnije je nemogućnost izglasavanja sredstava za granične i migrantske službe u Kongresu (uvjetovano reformom njihova djelovanja) samo pojačalo poruku otpora Trumpovoj anti-migracijskoj politici i načinu njenog provođenja.

Odluka Vrhovnog suda o carinama

Nakon što je Vrhovni sud nizom presuda podržavao Trumpovo djelovanje ukidajući odluke nižih sudova koje su ga nastojale ograničiti – u antiimigrantskoj politici, širenju predsjedničkih ovlasti i imuniteta od kaznenog progona – dana 20. veljače 2026. donio je odluku kojom je proglasio nezakonitim jedan od glavnih stupova Trumpove politike.

Sud je zaključio da  Predsjednik nije imao ovlasti uvesti carine na temelju propisa IEEPA (International Emergency Economic Powers Act – Zakon o gospodarskim ovlastima u izvanrednom stanju uzrokovanom međunarodnom prijetnjom). U presudi stoji da samo Kongres ima pravo odlučivati o porezima, pristojbe, trošarine, carinama i nametima. Odnosno kako – prema riječima jednog od pravnih izvora – samo Kongres ima “pristup džepovima građana”.    

Propis IEEPA koji ovlašćuje Predsjednika istražiti; blokirati tijekom trajanja istrage; regulirati; usmjeravati i prisiliti; poništiti; proglasiti nevažećim; spriječiti ili zabraniti … uvoz ili izvoz (investigate, block during the pendency of an investigation, regulate, direct and compel, nullify, void, prevent or prohibit . . . importation or exportation.”) – rekao je sud – ne spominje izričito u svom dugom nabrajanju ovlast uvođenja carina. Riječ “regulate” redovito ne uključuje oporezivanje. Mnogi propisi daju vladi prava da uređuje neku materiju – da je regulira, ali ni jedan pod tim izrazom ne spominje uvođenje poreza ili nameta.

Ovaj zaključak je sukladan teoriji glavnog pitanja koja kaže da savezne agencije kad namjeravaju donijeti pravilo koje ima veliki značaj u gospodarskim ili političkim pitanjima moraju za to imati jasno i izričito dopuštenje Kongresa i ne mogu se oslanjati na nejasan i općenit zakon podložan raznim tumačenjima.

Trump je u svom stilu odluku suda nazvao sramotnom. Nahvalio je suce koji su glasali protiv nje i izvrijeđao suce koje je imenovao Neila Gorsucha i Amy Coney Barrett , a koji su pokazali “nelojalnost”. Kazao je da je “to sramota za njihove obitelji i njih dvoje”. U kritici presude bilo je tu govora i o lobistima, stranom utjecaju, ometanju borbe za američke interese itd.

Uz to, Trump koji ne trpi poraze odmah je najavi da će uvesti carine na temelju Zakona o trgovini iz 1974 (the Trade Act of 1974) koji omogućava predsjedniku nametnuti carine do 15 % na 150 dana, nakon čega ih mora potvrditi Kongres.

Sad se postavlja pitanje što sa 134 milijardi dolara koje su – po prevladavajućem mišljenju – uplatili američki potrošači u državni proračun temeljem nezakonito uvedenih carina, novcem s kojim se Trump neprestano hvalio tvrdeći da ga je naplatio od stranaca.

Odbijanje porote da odobri kazneni progon zbog upozorenja da vojnici nisu dužni izvršiti nezakonite naredbe

Zbog sve veće zabrinutosti oko načina na koji Trumpova administracija koristi vojsku, grupa članova zakonodavnih tijela iz Demokratske stranke – sastavljena od bivših vojnih i obavještajnih veterana – snimila je poruku vojnicima da smiju odbiti izvršavati nezakonite naredbe. Iako je to propisano zakonom, Trump je poruku oštro osudio kao pobunu, a tužilaštvo je pokrenulo kazneni postupak protiv poručitelja pod optužbom namjere podrivanja discipline u vojsci i slabljenja njene borbene spremnosti.

Velika savezna porota u Washingtonu odbila je potvrditi optužbe i kazneni progon je zaustavljen.

Gubitak lokalnih izbora

Na izvanrednim lokalnim izborima demokrati pobjeđuju i u područjima koja su bila naklonjena republikancima. Tako je u svibnju 2025. James Andrew Malone (Demokrat) u Okrugu 36 za Senat Pennsylvanije tijesno je pobijedio republikanca Josha Parsonasa čime su demokrati preuzeli izbornu jedinicu u kojoj je Trump na predsjedničkim izborima 2024. odnio pobjedu s prednošću od 15 postotnih bodova.

Demokrati su kroz redovne i izvanredne lokalne izbore u 2025. oduzeli republikancima oko 23 % mjesta u državama kao što su New Jersey, Virginia, Iowa, Mississippi, i Pennsylvania — smanjujući time republikanski većinu u lokalnim predstavničkim tijelima i pokazujući da trenutačno imaju izbornu inicijativu.

Početkom 2026. demokratski kandidati su pobijedili na izborima za po jedno upražnjeno mjesto u senatima Texasa i New Yorka s prednošću od 15 odnosno 20 postotnih bodova. U Texasu izabrani senator Taylor Rehmet je prvi demokrat kojem je to uspjelo u zadnjih 35 godina, unatoč velikoj pobjedi Trumpa u toj izbornoj jedinici na predsjedničkim izborima 2024. i njegovoj podršci republikanskom kandidatu.

U izborima za gradonačelnika New Yorka Zohran Mamdani iz Demokratske stranke pobijedio je Andrewa Cuomoa s nezavisne liste kojem je uzalud nastojao pomoći predsjednik Trump pozivajući birače da Cuomou daju glas i time spriječe izbor Mandamija.

Javno mijenje

Po ispitivanjima javnog mijenja iz veljače 2026. samo 32 % Amerikanaca misli da Trump ima prave prioritete, dok njih 68 % kaže da on ne posvećuje dovoljno pažnje najvećim problemima zemlje.

Velika većina Amerikanaca, njih 61 %, misli da zemlja ide u krivom smjeru, dok je 38 % ispitanika zadovoljno smjerom u kojem ide zemlja.

Jedan od ispitanika – republikanac iz New Mexica – objasnio je uoči predsjednikovog obraćanja naciji:

“Mislim da je dio razloga zašto su ljudi izabrali Trumpa bio taj što su patili pod Bidenom. … Ja mislim da su ljudi očekivali da će Trump malo olakšati njihove patnje. Cijena namirnica su probile krov. Sve je tako skupo … Zato mislim da on treba govoriti o ekonomiji i o tome što je sve do sada napravio.”

Sve više stanovništva SAD-a ne odobrava pojedine Trumpove poteze. Tako razne ankete pokazuju da je između 70 – 86 % Amerikanaca ne odobrava ideju o vojnom zauzimanju Greenlanda čime je Trump prijetio.

Isto tako prema anketama oko 60–62 % Amerikanaca ne podržava uvođenje carina Kanadi, dok ih oko 36–38 % podržava. Republikanski zastupnici u Kongresu čije savezne države ovise o izvozu u Kanadu i kanadskim turistima otvoreno su iskazali negodovanje prema carinama nametnutim toj zemlji.

Ona prava kritika

Dok su dobar dio američke javnosti i Demokratska stranka bili u šoku zbog zbog Trumpove pobjede koja mu je dala drugi mandat, senator Bernie Sanders i zastupnica u predstavničkom domu Kongresa iz Demokratske stranke Alexandria Ocasio-Cortes pokrenuli su u veljači 2025. obilazak Amerike pod naslovom Fighting Oligarchy Tour (Obilazak za borbu protiv oligarha). Na skupovima diljem Amerike okupljaju u prosjeku po 30.000 posjetitelja. Sanders je aktivan i na društvenim mrežama. Na Facebooku ima preko 6 milijuna pratitelja.

Glavne su mu poruke – velika imovinska nejednakost u Americi, dominacija interesa velikih tvrtki – koje kroz medije i lobiranje utječu na demokratske procese, niski životni standard radnih ljudi, slabo zdravstveno osiguranje, skupa zdravstvena skrb, zaštita okoliša, klimatske promjene, umjetna inteligencija i naravno autoritarizam Donalda Trumpa i njegove administracije.

Sanders se poziva na statistiku i kaže da 1 % milijardera ima veću vrijednost imovine nego 90 % ostalog stanovništva, a da vrijednost imovine najbogatijih 0,1 % vrijedna koliko i imovina 90 % ostalih. Rast bogatstva milijardera se ubrzano povećava posebice nakon financijske krize iz 2008. i one COVID-a 19.

Nejednakost je izražena i u primanjima. Tako 1 % stanovništva prisvaja veliki dio društvenog proizvoda. Poslovođe zarađuju 300 – 400 puta više od prosječnog radnika. Nadnice radnih ljudi stagniraju još od 1970. preračunato za inflaciju.

Mnogi Amerikanci žive od plaće do plaće, a milijuni u siromaštvu.

Amerika troši najviše u svijetu per capita na zdravstvenu skrb, dok su deseci milijuna ljudi zdravstveno neosigurani ili podosigurani, tako da ih troškovi liječenja mogu odvesti u stečaj.

Otvaranje ovih ključnih pitanja vjerojatno će otvoriti i oči mnogim Amerikancima koji će shvatiti da iza Trumpovih izbornih obećanja i politike stoji pogodovanje uskom krugu milijardera koji se – skupa s Trumpom i njegovom obitelji – i dalje bogate, dok Amerika kao najsnažnija ekonomija na planeti relativno malo pruža velikom broju svojih stanovnika u usporedbi s drugim razvijenim zemljama u svijetu.

Sandersov problem je u tome što se Amerikanci boje “socijalizma” u koji ubrajaju stvari poput funkcionalnog zdravstvenog osiguranja, olakšavanja otplate studenskih zajmova i sl.

IZBORI U POLOVICI MANDATA

U studenom 2026. Ameriku očekuju izbori za predstavnički dom Kongresa, 1/3 senatorskih mjesta te 36 guvernera država. U Americi i svijetu protivnici Trumpove politike imaju velika očekivanja oko preuzimanja kontrole nad Kongresom od strane demokrata što bi, kako očekuju, trebalo ograničiti manevarski prostor Trumpovoj administraciji u provođenju njenih politika.

Republikanci se već dijele na MAGA i protiv MAGA članove. Ovi drugi drže da je Trumpov kaos pretjeran i nerazuman. Republikanski zastupnici u Kongresu odmiču se od MAGA politike bilo zbog pritiska iz svojih izbornih jedinica, svoje procjene ili odmaka od Trumpa zbog izbora koji slijede – jer se pokazalo da njegova podrška u zadnje vrijeme često može više štetiti nego koristiti. Tako je početkom 2026. šest republikanaca glasalo s demokratima za rezoluciju protiv carina Kanadi.

Thomas Masse republikanski zastupnik iz Kentucky koji se često suprotstavlja Trumpu vezano položaj republikanskih zastupnika je izjavio:

“Imate sposobne, ambiciozne pojedince — neki od njih su vojni časnici — kojima se svaki tjedan govori da se povuku, pregrizu jezik, sjede skrštenih ruku, rade ono što im se kaže, budu dio tima i stave mozak na ‘neutralno’, a takav posao će vas iscrpiti već do podneva.”

Kakve su prognoze za izbore u studenom? MAGA baza je još jako odana Trumpu. Republikanci se trude prekrojiti izborne jedinice, otežati glasanje traženjem isprava za identifikaciju glasača, poput putovnice koje mnogi Amerikanci nemaju ili izvoda iz matičnih knjiga.

S druge strne,  u Kaliforniji – utvrdi demokrata gdje istječe osma godina mandata guvernera Gavina Newsoma , velikog Trumpovog kritičara i najavljenog kandidata za nadolazeće predsjedničke izbora – u anketama za njegovo mjesto vodi  republikanac Steve Hilton. On ima dosta veliku potporu neovisnih glasača. Zadnji put je Kalifornija izabrala Republikanca za guvernera 2006. – Arnolda Swartzernegera. Iza Hiltona slijedi još jedan republikanki kandidat, pa je Erick Swalwell, demokrat tek na trećem mjestu.

Vidjet će se kako će se glasovi u Kaliforniji u utrci za guvernera posložiti kad stranke odaberu svoje vodeće kandidate, ali ta situacija pokazuje svu složenost američke politike, kao i važnost izborne taktike. Nije izvjesno kako će se rezultati anketa o (ne) popularnosti Trumpa i otpori koji mu se javljaju pretočiti u glasove za Kongres u studenom.  

Vidjet ćemo hoće li se ostvariti riječi suca koji je u jednom sporu objasnio odvjetniku Trumpove administracije:

“Jednostavno rečeno, glavni zaključak iz zadnjih 250 godina zabilježene
američke povijesti jest da predsjednici nisu kraljevi.”