Tijekom predizborne kampanje 2024. za predsjedničke izbore u SAD-u, Demokrati su sloganom We're not going back (ne vraćamo se [na staro]) pokušali mobilizirati birače pozivom da spriječe novi kaos drugog mandata Donalda Trumpa, koji je – prema nepovoljnim rezultatima anketa o biračkoj naklonosti prema Joeu Bidenu – bio pred vratima Bijele kuće. Situacija Trump ante portas (Trump pred vratima) odgovarala je onoj utjelovljenoj u izreci starih Rimljana Hannibal ante portas (Hanibal pred vratima).

Demokrati su zamijenili Joea Bidena Kamalom Harris kao predsjedničkom kandidatkinjom, organizirali velike stranačke skupove, trošili značajna sredstva na reklame i uključivali poznate osobe (celebritije) u kampanju. No ništa nije pomoglo – Trump više nije pred vratima, već je kroz njih prošao. Situacija je sada: Trump per portam (Trump kroz vrata).

Pitanje je, zašto je Donald Trump 2024. pridobio dio birača koji su 2020. glasovali za Joa Bidena i njegovo obećanje o vraćanju na normalnost nakon kaotičnog prvog Trumpovog mandata, koji je završio pokušajem državnog udara u SAD-u – nepriznavanjem rezultata legitimnih izbora i odbijanjem mirnog prijenosa vlasti, što je sve kulminiralo napadom Trumpovih pristaša na američki Kongres 6. siječnja 2021?

Tako nešto SAD nisu doživjele još od davne 1933. i 1934. godine, kada je grupa poslovnih ljudi kovala urotu za svrgavanje američkog predsjednika Franklina Roosevelta s ciljem uvođenja fašističke diktature (koja je u Europi već uvelike bila u modi).

Trumpov državni udar nije uspio (kao ni Pivnički puč 1923.), ali se on vratio na vlast pobjedom na izborima (kao i organizator Pivničkog puča). Neki su to dočekali s velikom strepnjom, zbog vrlo vjerojatnog ponavljanja kaosa i autoritarizma, dok su drugi to doživjeli kao spas od propadanja SAD-a  i  nadu u bolje sutra.

Trump je, nakon dolaska na vlast, odmah počeo iskazivati vrlo zabrinjavajuće naznake svoje vladavine. Pokazao je pretenzije prema teritoriju drugih država (danskom Greenlandu, Panamskom kanalu, Kanadi); oslobodio je svoje ulične jurišnike iz zatvora koji su nasilno rušili demokraciju na  Capitol Hillu; te započeo neselektivni i kaotičan progon i deportaciju migranata.

Najavljuje dogovor s Putinom koji bi vrlo lako mogao uključivati predaju ukrajinskog teritorija Rusiji (sjetimo se sporazuma u Münchenu iz 1938.). Javno ponižava predsjednika Ukrajine, ucjenjuje ga predajom Americi rijetkih metala i ponavlja moskovske propagandne poruke, kako Zelenski nema izborni legitimitet (kao Putin ga ima) itd. Njegovi ljudi drže lekcije Europljanima o demokraciji i prijete uništavanjem sigurnosnih aranžmana koji su do sada – ravnotežom straha – održavali mir u Europi od Drugog svjetskog rata.

Trump ne priznaje vladavinu prava (npr. ne priznaje državljanstvo rođenima u SAD-u iako to garantira ustav, pomiluje nasilnike osuđene zbog napada na policajce koji su čuvali Kapitol i američku demokraciju, govori o preseljenju Palestinaca iz Gaze itd.) i napada suce koji ne podržavaju njegove zahtjeve pozivajući na njihovu smjenu.

Trump je započeo trgovinski rat s cijelim svijetom, dok istovremeno američkom puku obećava posao i bolje plaće te zaustavljanje inflacije. Optužuje Bidena i Demokrate da su uništili državu koju će on učiniti ponovo velikom.

Ljudi iz njegove pratnje podržavaju krajnje desne stranke širom svijeta i pozivaju na rušenje vlada u Njemačkoj i Britaniji.

Sve ovo podsjeća na već viđeno u povijesti, uključujući pozdrav ispruženom desnicom Elona Muska na proslavi Trumpove  inauguracije.

Za one koji strahuju od Trumpa, njegova pobjeda nalikuje dramaturgijskom šoku režiranom od Stevena Spielberga u filmu Jurassic Park. Tamo ogromni, bešćutni i razjareni dinosaurus stalno naganja ljude, a svaki put kad pomisle da je zvijer nestala, ona uz riku provali vrata skloništa i kaotična strka ponovno počinje.

Amerika je oštro podijeljena između republikanaca i demokrata, tako da prevagu na izborima donose neopredijeljeni birači, kao i oni koji promijene stranu. Zašto je puno takvih promijenilo stranu i omogućilo Trumpu i republikancima da osvoje predsjednički položaj i oba doma Kongresa, što im uz pristaše u Vrhovnom sudu i čistke u administraciji (koje provode) daje veliku moć? Ta moć postaje opasna pogotovo kad je na čelu države autoritarna osoba koju su ugledni psihijatri javno dijagnosticirali kao malignog narcisa,  proglasivši ga  neuravnoteženom osobom koja zbog psihičkog poremećaja može donositi nerazumne odluke. Zaključili da Trump ne bi smio biti predsjednik države. Nije prvi put u povijesti da maligni narcis vodi državu i narod.

Vratimo se pitanju, zašto je tako veliki broj birača promijenio stranu? Tu naravno ima više razloga (npr. protestni glas američkih muslimana zbog tragičnog krvoprolića i razaranja u Gazi i itd.), ali jedan je odlučujući – INFLACIJA. To potvrđuje anketa u kojoj su ispitanici rekli da će se sjećati Bidena najviše po inflaciji i gafovima uzrokovanih gubitkom mentalnih sposobnosti. Brojke kažu:

Cijene su značajno rasle tijekom prve dvije godine Bidenove administracije. U lipnju 2022. godišnja inflacija dosegnula je stopu od 9,1%. Cijena namirnica u kolovozu 2022. porasla je za 13,5% u odnosu na kolovoz prethodne godine.

Trump je u predizbornoj kampanji tvrdio da su SAD u Bidenovom mandatu iskusile najveću inflaciju ikad, što nije bilo točno. FED (američke centralna banka) je 1981. pod predsjedavanjem Paula Volckera podigao svoju kamatnu stopu na 20%  i tako srušio dugogodišnju inflaciju koja je bila dosegla stopu  13% godišnje, ali je time izazvao veliku gospodarsku krizu. 

Neposredni poticaj za izmjenu politiku FED-a Volcker je pronašao u kritici američke inflatorne politike (dolara – svjetske rezervne valute) izrečene od mnogih delegacija na zasjedanju Međunarodnoga monetarnog fonda održanoga u  Beogradu u listopadu 1979.

Da je inflacija visoka, nije trebalo posebno uvjeravati američke građane. Dokaz je ležao u njihovim novčanicima koje su vadili i praznili prilikom svakodnevnih kupovina. Kada imate poskupljenja namirnica koje redovito kupujete, predizborne teme – poput prava na pobačaj, statusa migranata, prava transrodnih osoba, očuvanja okoliša, geopolitičkih odnosa u svijetu i slično, pa čak i pokušaj državnog udara u zemlji – padaju u drugi plan.

Cijene namirnica su se kasnije stabilizirale, pa su od srpnja 2023. do srpnja 2024. porasle za 1,1%. Na kraju Bidenovog mandata godišnja stopa inflacije spustila se na oko 3%, ali je predizborna kampanja već bila završena.

Cijene su 2021. godine porasle svugdje u svijetu zbog povećane potrošnje koja je bila značajno opala tijekom "zatvaranja" privrede i društva zbog krize Covid-19. Porastu potražnje doprinijelo je i značajno ubacivanje svježeg novca u opticaj radi prevladavanja krize (Američki plan spasa – American Rescue Plan iz 2021. godine pustio je u opticaj 1,9 trilijuna dolara), te aktivirana prisilna štednja nakupljena zbog ne-trošenja tijekom karantena uvedenih zbog pandemije. Manjak dobara na tržištu zbog sporog oporavka lanaca opskrbe također je doprinio rastu cijena. Rat u Ukrajini pogoršao je stanje.

Uz to, Trump je imao sreće da je u njegovom prvom mandatu rasla zaposlenost i plaće zbog financijskih stimulansa koje je provela Obamina administracija. 

Pokazalo se da se Trump zapravo mogao pozvati na povoljne brojke tijekom svog prvog mandata u vezi s inflacijom, prosječnom zaradom i zaposlenošću, no te brojke nisu bile rezultat njegove politike, već naslijeđenih trendova koji su započeti u vrijeme drugih predsjednika

Gospodarske krize i inflacija imale su značajan utjecaj na povijest. Milton Friedman je kazao  da su one doprinijele usponu Hitlera na vlast, jačanju vojne klike u Japanu i stvaranju plana osvajanja Azije, kao i propasti režima Chainga Kai-sheka i dolasku komunista na vlast u Kini.

Očito, inflacija je ponovno utjecala na povijest omogućivši Trumpu drugi mandat. Međutim, inflacija bi mogla opet odigrati svoju povijesnu ulogu ako naraste tijekom Trumpova mandata, posebno u prve dvije godine. To se čini vrlo vjerojatnim ako on ustraje na uvođenju visokih uvoznih carina, što može dovesti do trgovinskog rata, poremećaja globalnih opskrbnih lanaca i povećanja geopolitičkih napetosti.

O budućnosti carina Trump je rekao:

„Ne mogu ništa jamčiti. Ne mogu jamčiti sutrašnjicu. Ali mogu reći … imao sam puno carina prema mnogo različitih zemalja, posebno prema Kini. Uzeli smo stotine milijardi dolara i nismo imali inflaciju.“

Masovni progon ilegalnih imigranata može izazvati manjak radne snage, poteškoće u proizvodnji i rast troškova u privredi i poljoprivredi u Sjedinjenim Državama. Domaća proizvodnja neće moći brzo supstituirati skuplji uvoz, pogotovo ne po istim cijenama.

Madeleine Albright, bivša državna tajnica SAD-a, nazvala je iluzornim očekivanja jeftinih proizvoda za potrošače koje će proizvoditi domaći radnici plaćeni visokim plaćama – što je jedno od Trumpovih obećanja.   

Ako država ima proračunski manjak i visok nacionalni dug, a vlada planira smanjiti poreze,  rješenja za pokrivanje tih manjkova su (i) tiskanje novca, (ii) nova zaduživanja po visokim kamatama  ili (iii) oštro rezanje vladinih troškova, bez obzira na posljedice. To uključuje otpuštanje državnih službenika, ugrožavanje života djece u siromašnim državama zbog ukidanja humanitarne pomoći i izmjenu geostrateške slike svijeta.

Najšokantniji primjer takvog pristupa je Trumpovo optuživanje ukrajinskog predsjednika Zelenskog pred očima cijelog svijeta da ne želi mir, da šalje svoje ljude u smrt, da izaziva nuklearni rat, te da nije dovoljno puta zahvalio Americi na pomoći. Ovo je samo alibi Trumpu da ukine pomoć Ukrajini i prikrije tajni razlog svog dugogodišnjeg podilaženja Putinu.

 Trump neće lako održati svoja predizborna obećanja, jer posljedice njegove politike postaju sve vidljivije. Već je u veljači 2025. 66% Amerikanaca (među njima je bila skoro polovica republikanaca) izjavila je u jednoj anketi da Trump nije dovoljno usredotočen na sniženje cijena roba i usluga.

Istraživanja iz travnja pokazuje da – što se tiče cijena i inflaciji – 55% Amerikanaca ne odobrava Trumpovu politiku, dok 36% odobrava. Neto rangiranje odobravanja je sada na -19, što je pad od -8 neto bodova spram ispitivanju krajem ožujka.

Istraživači Instituta Peterson zaključili su da će američke tvrtke i potrošači snositi teret viših carina, uz značajno povećanje troškova za prosječno kućanstvo, što će posebno teško pogoditi kućanstva s nižim prihodima."

Kako sad stvari stoje sve više birača koji su glasovali za Trumpa izjavljuje, iz razno-raznih razloga,  da ovo što on radi nije ono za što su oni glasali. Pad vrijednosti dionica, a još više postojeća i očekivana poskupljenja dovesti će Trumpa u Bidenovu poziciju da mu inflacija potkopava vlast.

U Trumpovom najužem krugu već dolazi do sukoba (uz ne/primjerena javna vrijeđanja, poput "budala" i sličnih uvreda) između Elona Muska, predsjednikovog savjetnika, koji se protivi carinama (jer zbog trenutnog kaosa svakodnevno gubi milijune dolara) i Petra Navarra, glavnog arhitekta politike carina. Potresi na tržištima dionica su ogromni, zbog čega američki ministar financija, Scott Bessent, najavljuje – u pokušaju smirivanja rastuće panike – skoro postizanje dogovora s mnogim zemljama oko carina.

Najvjerojatnije je da će izlazna strategija biti popuštanje prema svima, osim – kako je u početku izgledalo – prema Kini. Tako je Bijela kuća najavila izuzeće od carina za elektronske uređaje i njihove komponente, što uključuje poluvodiče, solarne panele i memorijske kartice. U zadnjem preokretu objavljeno je da se ovo izuzeće odnosi i na proizvode koji se uvoze iz Kine, dok za ostale robe carina prema Kini ostaje 145%. Bez ovog zaokreta mnogi bi proizvodi značajno poskupili za Amerikance, poput iPhonea, jer se 90% njegovih komponenti proizvodi u Kini već 18 godina. To bi ozbiljno naštetilo Applu i izazvalo nezadovoljstvo među građanima.

Ekonomski model zaklade The Conversation predvidio je da bi se bez zaustavljanja primjene Trumpovih carina „SAD suočile s naglim i neposrednim [u 2025. godini] gubicima u zaposlenosti [pad od 2,7%], ulaganjima [pad od 6,6% – nakon odbitka inflacije], rastu [pad BDP-a od 2,6%] i, najvažnije od svega, stvarnoj potrošnji [pad od 2,4%] – najboljoj mjeri životnog standarda kućanstava“. Globalizacija je otišla predaleko da bi ju se moglo samo tako slomiti preko koljena bez ozbiljnih posljedica.

Možemo predvidjeti da će Trump na kraju povući carine u zamjenu za ustupke trgovinskih partnera (npr. veći uvoz američke hrane, energije i drugih proizvoda) kako bi smanjio američki trgovinski deficit, a potom će objaviti pobjedu svoje „genijalne“ pregovaračke vještine.

Trumpu se može osporavati mnogo toga, ali mu se treba priznati nevjerojatan instinkt za preživljavanje.
Međutim, širom svijeta izgubljeno povjerenje u Ameriku imat će za posljedicu veliko preslagivanje u mnogim područjima – ekonomiji, obrani, ideologiji i ljudskim vrijednostima.
Bit će još članaka o Trumpu i trumpizmu.