NEVOLJE S USTAŠLUCIMA – Novi uspjeh, stari prijepori
21/04/2025
KAKO SE POMORSKO DOBRO PRETVARA U POMORSKO ZLO
06/05/2025NEVOLJE S USTAŠLUCIMA – Novi uspjeh, stari prijepori
21/04/2025KAKO SE POMORSKO DOBRO PRETVARA U POMORSKO ZLO
06/05/2025ZADAR - LJEPŠI, ZANIMLJIVIJI I PRODUHOVLJENIJI
Prijedlozi iz ladice (njih 22)
Otkud ovi prijedlozi za uređenje grada?
Zamisli o tome kako učiniti Zadar ljepšim, zanimljivijim i produhovljenijim često su mi padale pamet. Primijetio bi nešto u gradu što bi se – po mom mišljenu – moglo popraviti, unaprijediti ili uljepšati. Isto tako, kad bih čuo, pročitao ili vidio da su ljudi u drugim mjestima osmislili dobra rješenja, pomislio bih: zašto ne bismo i mi? Te sam ideje znao dijeliti s prijateljima i znancima – i na tome bi ostalo.
Onda sam početkom 1992. dobio poziv predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine grada Zadra, kojem sam se iz pristojnosti odazvao. Predsjednik mi je priopćio da me pozvao po preporuci kako bi mi predložio da se pridružim vijeću u svojstvu člana zaduženog za turizam i pomorstvo. Zahvalio sam se na ponudi i objasnio da, uz svoj posao koji je u to vrijeme bio znatno otežan zbog ratnih okolnosti i posebnih zadataka koji su iz njih proizašli, ne bih mogao preuzeti dodatne obveze.
Predsjednik je odgovorio pitanjem: "Kako to da vi ne možete prihvatiti dodatna zaduženja, a vojnici na Velebitu mogu držati položaje gdje osjet hladnoće zimi, zbog jake bure, može doseći i do -30 °C?"
U okolnostima u kojima smo se nalazili, prevladao je osjećaj dužnosti. Unatoč tome što se nikada nisam namjeravao baviti politikom, prihvatio sam tu dužnost kao nestranačka osoba. Ipak, obišao sam nekoliko poznanika koji su se profesionalno bavili turizmom i znanošću o turizmu, u nadi da ću uspjeti pronaći i nagovoriti nekog boljeg kandidata da preuzme tu odgovornost. Nažalost, nisam uspio zainteresirati nikoga, pa mi nije preostalo ništa drugo nego prihvatiti se posla oko turizma – usred rata, bez turista i bez ikakvog interesa, posebno na turističkom tržištu, za dolazak u Zadar.
Jedini "gosti" koji su tada iskazivali želju posjetiti grad bili su likovi poput generala Mladića i Vojislava Šešelja, koji su putem Radio Knina poručivali kako će uskoro popiti kavu na Zelenom trgu i okupati se u "srpskom moru".
Postavilo se pitanje: što se usred rata – uz okupaciju, granatiranja s mora i kopna, bombardiranja iz zraka, te česte nestašice vode i struje – uopće može učiniti za turizam i pomorstvo? Očito, ne možete brojati noćenja i hvaliti se njihovim porastom. Jedino što sam tada mogao pokrenuti bilo je planiranje poslijeratnog razvoja. Rekao sam kolegama: "Izradit ćemo plan poslijeratne obnove. Kad granate prestanu padati, znat ćemo što i kako treba raditi." Nakon uspostave Zadarske županije, prešao sam u njezino poglavarstvo.
Predviđali smo da će se najprije oporaviti nautički turizam, pa smo osmislili, a kasnije i pokrenuli PSUNT – Program sigurnog i udobnog nautičkog turizma. Program je uključivao planiranje obnove malih luka (vezovi za domicilno stanovništvo, nautičare i brodove putničke pruge) te uspostavu organiziranih sidrišta, širenje kanala Mali Ždrelac, postavljanje svjetionika i navigacijskih oznaka na pličinama i hridima itd.
S obzirom da je bilo jasno kako ulov prirodno razmnožavane ribe i morskih organizama neće moći zadovoljavati potrebe stanovništva i turista, trebalo je planirati razvoj marikulture. Ništa nova. O tome je prije stotinu godina govorio poznati prirodoslovac Spiridon Brusina (1845. – 1908.), inače rođeni Zadranin.
Jednog dana u moj je ured došao Dragan (podrijetlom s Ugljana) i Toni (podrijetlom s Visa). Rekli su da su iz Australije, da love i uzgajaju tune. Upitali su: „Where is the socket?“ – gdje je utičnica? (Razgovarali smo na engleskom jer je, posebice Toniju, tako bilo lakše.) Izvadili su iz torbe uređaj sličan maloj televiziji i pokazali mi video cijelog postupka lova, čuvanja, dohrane tuna i prodaje odraslih riba u Japanu. To je bila nova tehnologija, uz onu koju je uspješno – kao jedan od pionira na Sredozemlju– razvijao Cenmar za uzgoj bijele ribe.
Tako je u zadarski kraj došao i umjetni uzgoj tuna. Sve u svemu, Zadarska županija je danas vodeća kod nas u marikulturi. Prema planu, kavezi za uzgoj trebali su biti polu-pučinski i izmješteni iz prirodnih uvala. Čini mi se da su danas neke lokacije preblizu obali.
Ostao sam u Županiji gotovo desetljeće. Bio je to zanimljiv i kreativan posao – razmišljanje o tome što i kako učiniti, uz mogućnost da to i ostvarim. Posebno mi je ostalo u ugodnom sjećanju to što su prijedlozi vezani uz pomorstvo i turizam – uključujući i dodjelu koncesija – bili gotovo jednoglasno prihvaćeni, a suradnja s vijećnicima iz svih stranaka i uzajamno uvažavanje bila su na visokoj razini. (Danas to možda zvuči čudno.) Unatoč tome, nisam prihvatio ponude da se kandidiram za neke druge funkcije na razini lokalne samouprave ili republičke vlade.
Zadarska županija tada je povukla značajna sredstva iz fonda za pomorstvo, zahvaljujući ulaganju u projektiranje te pribavljanju potrebnih suglasnosti i građevinskih dozvola. Sredstva namijenjena pomorskim projektima mogla su biti dodijeljena samo ako je postojala propisana dokumentacija, koju mnoge županije tada nisu pripremile. U slučaju da sredstva za pomorstvo nisu bila iskorištena, njihov iznos bi se u sljedećem proračunu smanjio. Zbog toga su dužnosnici zaduženi za ulaganje tih sredstava bili presretni kad bi, nakon predočenja nekog projekta, odgovor na njihovo pitanje "Imate li dokumentaciju?" bio potvrdan. O tim vremenima – što je učinjeno, a što nije i zašto – pisao sam u knjizi Globalizacijske brige, u kontekstu opisa svjetskih globalizacijskih trendova.
Vratimo se dio plana o uređenju Zadra.
Mala filozofija turizma
Neuropsiholog Rick Hanson drži kako je naš mozak prirodno programiran da se fokusira na negativno, na ono što nas ugrožava, jer je našim davnim precima u pravilu za preživljavanje bilo važnije zapamtiti loša nego dobra iskustva. Ona su ih podsjećala na opasnosti koje su ih u prirodi okruživale. Time su opasnosti lakše uočavali i izbjegavali.
Logično je da mozak rješava, pamti i podsjeća na zadatke potrebne za organizaciju svakodnevnog života ili donošenje nekih manje ili više važnih odluka. Što je život u suvremenim urbanim civilizacijama užurbaniji i složeniji, to je usredotočenost na obveze i brige oko njihova ispunjenja veća. Brojne i raznovrsne informacije koje neprestano primamo (mobitel, računalo, tisak, radio i televizija), kao i česti susreti s ljudima u gusto naseljenim gradovima, opterećuju naš mozak i ne ostavljaju puno vremena za razmišljanje o lijepim stvarima koje nas vesele. Osim toga, većina medijskih vijesti je loša.
U rješavanju svih tih zadataka ljudski mozak proizvodi 70.000 misli na dan, 2 po svakom otkucaju srca (1,2 sek). Velikog dijela tih misli nismo svjesni jer ostaju u području podsvijesti. Mozak ima mehanizam za stvaranje prioriteta, pa u svijest propušta one misli za koje drži da su važne u određenom trenutku. Poput tajnika, koji iz pune čekaonice odabire ljude koje u danom trenutku drži važnima i omogućava im da uđu na audijenciju kod kralja.
Prema Hansonu, sreću trebamo stvarati svjesno, koristeći vlastiti mozak kao alat. Prirodno je da, vraćajući se s posla na kojem ste radili na važnom izvješću, putem razmišljate o tome kako stilizirati pojedine odlomke: koje riječi odabrati, što naglasiti, što potkrijepiti brojkama, a što ilustrirati primjerima. No, ako na putu uočite prekrasan zalazak sunca, možete ga samo letimično primijetiti i nastaviti razrađivati izvješće – ili možete zastati i uživati u ljepoti tog baroknog prizora: u zrakama svjetlosti koje se probijaju kroz moćne bijele oblake. U kontekstu suvremenog načina života u tzv. „naprednim“ civilizacijama, naš je mozak sve više usmjeren na brige, obveze i strahove, a sve manje na ljepotu, opuštanje i radost.
Turizam služi stvaranju novih i snažnih dojmova u okruženju na koje nas svakodnevica nije navikla. Oni nisu podložni "ekonomiziranju" mozga, koji poznate stvari često zanemaruje — poput muža koji ne primijeti novu frizuru svoje žene, zbog čega se ona razočara ili naljuti ("Ne primjećuješ me!"). Umjesto toga, novi dojmovi postaju dominantni u našoj svijesti i potiskuju uobičajene brige koje inače kruže utabanim neuronskim putevima istih, ponavljajućih misli.
Tako nastaje ta toliko potrebna promjena — prisutnost u trenutku, svijest o okolini i o samome sebi. Radost i uzbuđenje otkrivanja. Uspješan turizam sastoji se upravo od niza malih iznenađenja koja privlače pažnju i čine život drugačijim, zanimljivijim i bogatijim.
Pređimo s teorije na praksu. Evo prijedloga.
Prijedlozi
Moroskok
More i Zadar žive u simbiozi, a vodoskok – kojeg su novinari prozvali moroskok – trebao je postati dinamičan simbol te povezanosti. Nabavljen je u Italiji, od tvrtke koja inače proizvodi i industrijske pumpe korištene i na brodovima. Imao je nekoliko koreografija izbacivanja mlazova te razna osvjetljenja. Vodoskok je atrakciju u Ženevi, gdje je postao jedna od znamenitosti grada.
U turskom primorskom mjestu Çanakkale, uz obalu je usidrena splav s koje svakih 20 minuta vodoskok, svjetla u bojama i glazba stvaraju predstavu (show) koja zaokupi pažnju šetača na promenadi i razbija monotoniju večeri.
Moroskok je u Zadru bio postavljen na moru ispred zgrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na ulazu u luku, gdje je bio vrlo efektan. Zbog izloženosti valovima trebalo je napraviti zaštitu ili ga premjestiti – što je na kraju i učinjeno, pa je prebačen u Jazine. Nažalost, moroskok nije bio redovito održavan od komunalnog poduzeća koje je o njemu preuzelo brigu.
Moja fotomontaža dok se o prijedlogu raspravljalo i moroskok u akciji.
Film o Zadru
Turisti lutaju gradom i obilaze znamenitosti. Zašto im ne bismo omogućili predah u svježini crkve sv. Donata, uz dokumentarni film o povijesti grada? Film bi trajao dvadesetak minuta do pola sata, a prikazivao bi se svakih sat ili dva. Time bi posjetitelji mogli ono što su vidjeli u gradu (zidine, crkve, Gradsku stražu, …) staviti u širi povijesni kontekst. Ljudi vole istraživati, slušati priče i razumjeti povijest grada u koji su došli.
Sličnu atrakciju ima Malta – naziva se „Iskustvo Malte“. Naš prijedlog bio je napraviti film Iskustvo Zadra koji bi posebno istaknuo Zadar u kontekstu velikih povijesnih događaja te ga povezao s poznatim gradovima i državama. Primjerice, Križarskim ratovima i Venecijom. Zadar je imao vitalnu ulogu u osiguravanju najprometnijeg pomorskog puta na svijetu – prije otkrića Amerike. U Duždevoj palači u Veneciji, na istaknutom mjestu, nalazi se Tintorettova slika osvajanja Zadra, što je bila opsesija dužda Dandola. Napravljen je scenarij i započeli smo prikupljati materijale.
Makete
Vidimo turiste kako na Forumu slušaju vodiče koji im objašnjavaju život u rimskom Zadru. Bilo bi korisno i dojmljivo predočiti im sliku tadašnjeg Foruma kroz jednu veću maketu. U Troji, primjerice, nema mnogo toga za vidjeti, ali se turisti okupe oko maketa grada i poznatog trojanskog konja te uz njih slušaju priče iz prošlosti. Dojam koji pritom dožive daleko je snažniji nego kad bi stajali samo uz ostatke obrambenog zida – koji sam po sebi i nije osobito impresivan.
Troja, zidine i makete. Zadar zamišljena maketa veličine nekoliko metara.
Na rivi bi se moglo postaviti nekoliko maketa grada iz različitih povijesnih razdoblja. Unutar njih bila bi voda, a u jednoj od maketa mogao bi se dočarati i prilazak križarske vojske. Jedan je kroničar zapisao da nikada nije vidio utvrđenijeg grada od Zadra.
Popravak rive i Pozdrav suncu
Riva je u to vrijeme bila prilično potkopana. Županija je osigurala sredstva iz fonda za pomorstvo i izradila prijedlog za izgradnju veza za putničke krstaše. Po dogovoru, projekt je prepušten gradu, koji je – prema zamisli akademika Bašića – dodao Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Time je Zadar dobio jedan od svojih novih simbola, a završetak poluotoka promijenio je oblik i značenje.
Prvotni nacrt veza za putničke krstaše i današnji izgled.
Zalaz sunca
Na Pozdravu Suncu posjetitelji zalazak promatraju individualno, svaki za sebe. Bilo bi vrijedno povezati ih nekim jednostavnim ritualom u kojem bi sudjelovali i osjetili zajedništvo s okupljenim ljudima. Sličan ritual postoji na putničkim krstašima u Norveškoj, prilikom ulaska u fjord po kojem brod nosi ime. Na rtu Sunion u Grčkoj posjetitelji traže potpis lorda Byrona, tragajući za poveznicom s prošlošću. Tko prvi otkrije potpis, dobiva za nagradu bocu uza (grčkog alkoholnog pića).
Jedan od prijedloga bio je ispričati priču o maraskinu, omogućiti posjetiteljima da kupe čašicu tog poznatog zadarskog pića, te da svi – u trenutku zalaska sunca – nazdrave jedni drugima i zajedno ga ispiju.
Ritual na norveškom putničkom krstašu i slajd prijedloga rituala na Pozdravu suncu
Smjena straže i čitanje vijesti
London i Atena imaju smjenu straže. Split nudi zanimljivu predstavu u kojoj se car Dioklecijan obraća publici. Sličan prijedlog za Zadar bio bi uvođenje ceremonije smjene srednjovjekovne straže, uz čitanje proglasa ili vijesti iz prošlosti – primjerice, o pobjedi kod Lepanta. Time bi se na atraktivan način oživjela povijest grada i stvorio povijesni spektakl koji bi privukao i turiste i lokalno stanovništvo.
Barkajoli
Na tabli o barkajolima trebalo bi dopisati da se radi o najkraćoj komercijalnoj putničkoj liniji na svijetlu. Turistima bi to bilo vrlo zanimljivo – fotografirali bi se uz natpis i dijelili ga kao kuriozitet s prijateljima.
Dvije rive
Ljudi šetaju rivom – jednim od najljepših šetališta na našoj obali. No što nakon drugog ili trećeg đira? Moglo bi se iskoristiti mogućnost da se za svega petnaestak minuta stigne na rivu u Preku, ondje prošeće, pogleda Zadar s mora, popije kava i potom vrati natrag u grad.
Tu je liniju, na zadovoljstvo mnogih, održavao brod Zrno – sve dok mu se nije pokvario stroj. Ideja o povezivanju Zadra s Borikom nikada nije realizirana, iako bi – uz atraktivnost same vožnje – ta linija pridonijela i smanjenju problema s parkiranjem.
Dvojica papa
Zadar su kroz povijest posjetila dvojica papa. Zamisao je bila obilježiti te povijesne trenutke manjim kipovima: pape Aleksandra III., koji je grad posjetio 1177. godine, na rivi, i pape Ivana Pavla II., koji je u Zadar došao 2003., na Forumu. Posjetiteljima bi zasigurno bio zanimljiv podatak da pape dolaze u Zadar – otprilike svakih 800 godina.
Špiro Brusina
Držao sam da bi Zadar trebao odati počast i sačuvati uspomenu na svoje velikane. Kao što Zagreb ima Matoša na klupi, smatrao sam da bi bilo lijepo da Zadar ima Brusinu na „biti za vez“ na rivi. Zadarski umjetnik Ratko Petrić izradio je kip koji je, po preporuci akademika Bašića, postavljen ispred Sveučilišta (gdje se dobro uklopio) – što je bila bolja zamisao od moje da se smjesti na Morske orgulje.
Dok smo postavljali Špirin kip, okupila se radoznala grupica studenata. Rekao sam im u šali da će, ako poglade školjku koju Brusina drži u ruci, imati sreće na ispitu. Ne znam kakva je danas prolaznost studenata na zadarskom sveučilištu, ali vidim da se otvor školjke sjaji od dodira. Školjku sada dodiruju i turisti – i oni žele svoj komadić sreće.
Maketa koju sam snimio da dobijem dojam kipa u ambijentu, i skulptura danas.
Penjanje na zvonik
Penjanje na zvonik u mnogim je gradovima velika atrakcija: malo napora, ponešto straha od visine – i oduševljenje pogledom s vrha. Turistička zajednica je, u dogovoru s Crkvom, omogućila posjete zvoniku sv. Stošije te financirala radove potrebne za ispunjavanje sigurnosnih uvjeta za posjetitelje.
Posjet crkvama
Bilo je predloženo da crkve budu otvorene tijekom cijelog dana, kako turisti ne bi nailazili na zatvorena vrata kada ih žele posjetiti. Turistička zajednica bila je spremna platiti usluge Studentskog servisa, u slučaju da je potreban nadzor dok je crkveno osoblje zauzeto.
Također, predloženo je da se na ulaze u crkve postave košare s maramama koje se mogu posuditi, kako turistima, oskudno odjevenima zbog ljetnih vrućina, ne bi bio onemogućen ulaz. Takvo rješenje već postoji u Istanbulu. U Vodnjanu marame ne posuđuju, nego prodaju.
Slajdovi iz moje prezentacije prikazuje kako bi se rješenja Vodnjanja i Istambula mogla primijeniti u Zadru.
Spomenik pomorcu
Postojao je prijedlog da se spomenik pomorcu premjesti na prikladnije mjesto – ondje gdje bi bio okrenut prema moru, slično kao spomenik princu Albertu I, moreplovcu i oceanografu, u Monaku. Možda na Vitrenjaku.
Akvarij na Pet bunara
Akvariji su diljem svijeta velika atrakcija. U Zadru bi akvarij smješten u prostoru ispod Trga pet bunara bio prvorazredna zanimljivost za sve koji su došli na izlet ili ljetovanje na more.
Obnoviti i održavati fontane
Fontane oživljuju prostor i stvaraju ugodan ambijent, osobito tijekom ljetnih vrućina. Bilo bi hvalevrijedno obnoviti ih i redovito održavati.
Pothodnik umjesto mosta?
I o tome se razmišljalo – učinjena su i prva istraživanja. Temelji starog mosta (čiji se nacrt nalazi u Beogradu) mogli bi poslužiti za temeljenje cijevi pothodnika. Dio luke južno od mosta bio bi dostupan brodicama s kabinom, jedrilicama, ali i jaružalima za redovito odmuljivanje luke – nekada se most otvarao, a luka se redovito jaružala.
Pothodnik je zamišljen s posebnim prozorima (od stakla koje se proizvodi u Japanu), kroz koje bi prolaznici mogli promatrati ribe i prolazak brodova. Razrađen je i mogući izgled luke bez mosta – s moroskokom, napravljena je skica nacrta pothodnika i vizualiziran njegova unutrašnjost.
Valobran
Gradska luka otvorena je na vjetrove iz zapadnog kvadranta, koji u luci stvaraju snažnu bibavicu (štigu). Razmatrala se mogućnost postavljanja plutajućeg valobrana ispred lučice Vitrenjak, koji bi ublažio valove i pružio zaštitu gradskoj luci.
Postav pomorskog muzeja
Postav bi bilo idealno premjestiti na poluotok, u reprezentativan prostor Kneževe ili Providurove palače kako bi bio dostupniji građanima i turistima.
Vratiti život na Rivu
Razmatralo se oživljavanje rive kako bi privukla živahnu atmosferu poput splitske. Pribavljene su informacije o samodostatnim šankovima, čime bi se izbjeglo pretrčavanje ulice od strane konobara. Ostalo je pitanje sanitarnih čvorova, koje bi se moglo riješiti zatvaranjem ulice Mihovila Pavlinovića za promet.
Prazna riva, riva u Splitu, samodostatni šankovi.
Pomorski štih
U prijedlozima za vraćanje pomorskog „štiha“, Turistička zajednica je u suradnji s JK Uskok pokrenula regatu pod nazivom „Zadarska koka“. Bio je to odgovor na pitanje: zašto Zadar nema masovnu regatu poput Fijumanke u Rijeci ili Mrdulje u Splitu? Zadar se nalazi na pola puta između ta dva grada, pa jedriličari iz oba mogu stići do njega u jednom danu. Regatno polje osmislio je poznati zadarski jedriličar Tomislav Bašić, osiguravši da jedrilice jedre duž obale grada, što je atraktivnije za gledatelje i šetače nego kada jedrilice nestanu iz vidokruga zaplovivši prema Jiduli ili Sajdi. Regata je postala tradicionalna.
Za razvoj sportskog jedrenja i sportskog brodarenja (ili bodičarenja – boating, jer se radi o brodicama) te promicanje druženja zaljubljenika u aktivnosti na moru, od značaja su sportske lučice. Dodjela koncesije JD-u Uskoku na sportskoj lučici Vitrenjak bila je dio strategije razvoja pomorskog štiha grada, koja je uspješno sprovedena.
Sitni detalji
Sitni detalji također mogu biti zanimljivi i vrijedno je skrenuti pažnju na njih. Jedan takav detalj je kip Sv. Šime na zidinama u ulici Kralja Dmitra Zvonimira. Otkrio sam ga kao dijete, kad se jedna žena zaustavila kraj bedema, skinula „sprtu“ s glave, pokleknula i prekrižila se. Prišao sam i vidio da je to učinila zbog ovog kipića. Zašto ne postaviti tablu koja bi upozorila prolaznike da ih čuva Sv. Šime?
Reference
Tvrdnja da je zalazak sunca na zadarskoj rivi jedan od najljepših na svijetu zvuči daleko dojmljivije kada se poveže s nekom planetarno poznatom osobom ili autoritetom. Tako je nastala ideja da se poveže s Alfredom Hitchcockom, koji je 1964. godine, prilikom boravka u Zadru, izrazio svoje oduševljenje tim prizorom. Njegov portret tada je snimio majstor fotografije Ante Brkan, čiji se studio nalazio nasuprot hotela Zagreb, u kojem je Hitchcock odsjeo. Pano s tom pričom dugo je stajao na Rivi, no danas je uklonjen, pa su turisti uskraćeni za ovu zanimljivu informaciju.
Uz razuman i uravnotežen prostorni plan, vrtiće, škole, staračke domove, kvalitetnu zdravstvenu skrb, dobru regulaciju prometa i parkiranja, zelenilo itd., važno je podizati kulturu životnog ambijenta. Također, treba ponuditi nešto gostima koji dolaze u Zadar kako bi im ostala ugodna uspomena o gradu koji ima svoju priču i dušu. Pripremaju se izborni programi, a ovim člankom želim dodati nekoliko tema za razmišljanje biračima, kandidatima i pobjednicima u izbornoj trci.