RUSIJA JE PREPUSTILA ALJASKU AMERICI, SADA AMERIKA PREPUŠTA UKRAJINU RUSIJI?

Tvorci povijesti

Njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel naučavao je da se povijest ostvaruje djelovanjem „velikih ljudi“ koji, vođeni vlastitim motivima, mijenjaju svijet ostvarujući duh vremena koje dolazi. Time postaju instrumenti povijesnog razvoja i doprinose etapnom razvoju Svjetskog duha (Weltgeist) – što bismo današnjim rječnikom nazvali napretku ljudske civilizacije. Među te „pojedince svjetske povijesti“, Hegel ubraja vojskovođe poput Aleksandra Velikog, Julija Cezara i Napoleona Bonapartea, ali i duhovne revolucionare poput Isusa Krista i Martina Luthera.

U suvremenom kontekstu, o smjeru povijesti odlučuje djelovanje svjetskih moćnika poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Xija Jinpinga. Njihove postupke motiviraju njihovo shvaćanje svijeta i osobne ambicije. U uspjeh ili neuspjeh u ostvarenju tih ambicija uvelike će odrediti sliku današnjeg i budućeg svijeta.

Donald Trump se ponaša sukladno dijagnozi koju je 2017. godine postavila grupa američkih psihijatra u knjizi „The Dangerous Case of Donald Trump: 27 Psychiatrists and Mental Health Experts Assess a President“ (Opasni slučaj Donalda Trumpa: 27 psihijatara i stručnjaka za mentalno zdravlje procjenjuju predsjednika). Autori su Trumpa okarakterizirali kao malignog narcisa, upozoravajući na paranoju, impulzivnost, pa čak i sadizam. Zaključili su da je opasan na funkciji predsjednika zbog toga što, kao neuravnotežena osoba, može donositi nerazumne i štetne odluke jer je sociopat bez empatije i savjesti.

Tony Schwartz, autor u sjeni koji je iz financijskih motiva pristao napisati Trumpovu autobiografsku knjigu The Art of the Deal (Umjetnost pogodbe), kasnije je izjavio:

„Shvatio sam rano da je Trumpov osjećaj vlastite vrijednosti stalno ugrožen. Kad se osjeća ugroženim, reagira impulzivno i obrambeno, stvarajući priču koja ne ovisi o činjenicama, uvijek prebacujući krivnju na druge. […] Neurokemijskim rječnikom rečeno, kad se osjeća ugroženim, Trump reagira mehanizmom borbe ili bijega. […] Trump kojeg sam upoznao nema dubokih ideoloških uvjerenja, niti pasioniranog osjećaja za išta osim za svoj neposredni interes.“

Niz poteza Trumpove administracije ide u prilog navedenim tvrdnjama. Od ishitrenog rezanja proračunskih troškova, preko kaotičnog uvođenja carina i trgovinskih prijetnji cijelom svijetu, do smjene direktora Zavoda za statistiku rada, Erika McEntarfera, svega nekoliko sati nakon objave nepovoljnih podataka o zapošljavanju. Posebno je znakovita njegova šala objavljena na društvenim mrežama, u kojoj je s pomoću foto-montaže prikazao sebe kao papu, aludirajući na izbor prvog Amerikanca za poglavara Katoličke crkve. I tu je želio biti glavni i dobiti pažnju javnosti.

Trump jako želi dobiti Nobelove nagrade za mir, ponajprije zato što teško podnosi činjenicu da ju je dobio njegov prethodnik Barack Obama. Slično tome, Trump nije mogao prihvatiti da je na Obaminoj inauguraciji bila veća masa ljudi nego na njegovoj, pa je njegov glasnogovornik Sean Spicer morao javnosti tvrditi suprotno. Kad su ga fotografije s obje inauguracije demantirale, predsjednikova savjetnica Kellyanne Conway je u jednom televizijskom gostovanju pokušala braniti Spicera tvrdnjom kako on nije govori neistinu već samo iznosio „alternativne činjenice“. Ta sintagma je postala simbolom odnosa Trumpa i njegove administracije prema stvarnosti i istini. Voditelj emisije joj je rekao: „Vidite, alternativne činjenice nisu činjenice. One su laž“.

Trumpova umjetnost pregovaranja

U skladu sa svojim pogledom na svijet, u kojem dominira snagom i „pameću“, Donald Trump je najavljivao da će riješiti rat u Ukrajini za 24 sata. Njegova je logika bila sljedeća: omogućiti Putinu pobjedu – kojom se može pohvaliti pred vlastitim narodom i opravdati rat, smrti, ranjavanja, osakaćivanja vojnika, stradanja civila i sve druge nedaće rata – tako što bi prisilio Ukrajinu da prihvati velik dio ruskih zahtjeva.

Način na koji Trump namjerava ostvariti svoje ciljeve jasno je vidljiv iz tužne scene sa sastanka u Bijeloj kući u veljači 2025. godine, kada su on i njegov zamjenik James Vance javno ponižavali ukrajinskog predsjednika Zelenskog pred svjetskim televizijskim auditorijem. U jednom trenutku, Trump – samoprozvani „majstor stvaranja dogovora“ – rekao je Zelenskom: „You don’t have the cards right now“ („Vi trenutačno nemate karte“). Radilo se  o čistoj ucjeni, usmjerenoj prema čovjeku koji se nalazi u iznimno teškoj situaciji: „Prihvati što tražim, inače ti uskraćujem potporu bez koje se ne možeš nositi s Rusijom.“

Ruski uvjeti za mir

U međuvremenu Rusi su pojačavali napade na Ukrajinu kako na frontu tako i na cvile. Uz to su isticali svoje uvjete za prekid rata koji uključuju:

– priznanje ruske okupacije svih područja koja trenutačno kontrolira ruska vojska,

– povlačenje ukrajinskih snaga iz dijelova Donjecke, Luhanske, Hersonske i Zaporiške oblasti koje Rusija još nije zauzela,

– neutralnost Ukrajine, odnosno njezino nepristupanje NATO-u,

– razoružanje ukrajinske vojske, što podrazumijeva smanjenje njezina sastava, raspuštanje pojedinih postrojbi te obustavu strane vojne pomoći, uključujući opskrbu i obuku,

– odricanje od razvoja ili nabave nuklearnog oružja,

– davanje posebnih prava govornicima ruskog jezika u Ukrajini i obnova statusa Ruske pravoslavne crkve,

– zabranu političkog djelovanja „nacionalističkim strankama“, (proruske stranke bi se mogle natjecati na izborima),

– te ukidanje svih zapadnih sankcija Rusiji.

Zauzvrat, Ukrajina bi dobila Putinovu riječ – bez ikakvih konkretnih jamstava – da Rusija neće ponovo napasti.

Kako bi pomakao pregovore s mrtve točke Trump je najavio pooštravanje sankcija Rusiji  i uvođenje sankcija zemljama koje kupuju rusku naftu dok se ne postigne prekid vatre i trajni mir u Ukrajini.

Krajem svibnja 2025. godine isfrustriran velikim ruskim napadom dronovima i raketama na gradove i sela Ukrajine Trump je izjavio:

„Oduvijek sam imao vrlo dobar odnos s Vladimirom Putinom iz Rusije, ali nešto mu se dogodilo. Potpuno je POLUDIO! … Oduvijek sam govorio da želi CIJELU Ukrajinu, ne samo njen dio, i možda se to pokazuje točnim, ali ako to učini, to će dovesti do pada Rusije!“

U srpnju 2025. Trump je najavio sankcije Indiji zbog kupnje ruskih energenata i oružja, a natuknuo je da  da bi to mogao učiniti i Kini. Naravno da neće, jer Kina ima „karte“ za kartanje s Amerikom – rijetke minerale, američki dug i još štošta.

Trump je Putinova jaka karta

Konačno je Trump dogovorio susret s Putinom na Aljasci bez Zelenskog. Mnogi se pribojavaju Putinovog utjecaja na nestabilnog Trumpa. Za prisjetiti se snishodljivog držanja Trumpa prema Putinu u Helsinkiju 2018., koje je kulminiralo odgovorom Trumpa na novinarsko pitanje o miješanju drugih država u američke predsjedničke izbore 2016. Trump je rekao „moji ljudi su mi došli i rekli kako misle da je to Rusija. Predsjednik Putin je upravo rekao to nije bila Rusija. Kazat ću ovo: I don’t see any reason why it would be …” (Ne vidim nijedan razlog zašto bi to bila [Rusija].)

 

Analitičari su odmah proglasili Trumpovo ponašanje sramotom, izdajom, skandalom i sl. Senator John McCain je izjavio: „Nijedan predsjednik nije se nikad jadnije ponizio pred jednim tiraninom.“

Trumpova administracija pokrenula je istragu protiv bivšeg direktora FBI-ja Jamesa Comeyja, CIA-je Johna Brennana i drugih dužnosnika pod sumnjom da su bili u zavjeri širenja lažnih tvrdnji o povezanosti Trumpa s Rusijom.      

Postoje mišljenja da je Trump ne samo oružje ekstremne desnice, već i Rusije. Ruski su obavještajci stvorili (imaginarni) lik i djelo Donalda Trumpa. Najprije su bankrotiranoga poslovnog čovjeka, kojem nitko nije htio pozajmljivati novce spasili od kraha kupnjom neprodanih stanova i drugih nekretnina njegovih tvrtki putem fiktivnih trgovačkih društava i dodjelom zajmova Deutsche Bank (koja je za ruske oligarhe okretala milijarde dolara).

Razne Trumpove tvrtke su 6 puta odlazile u stečaj, a Deutsche Bank je od kasnih 1990-ih do sredine 2010-ih pozajmila Trumpu oko 2 milijarde dolara, s time da je on u 2016. g. (prvoj godini svog predsjednikovanja) imao još oko 300 milijuna neotplaćenog zajma prema toj banci.

Donald Trump, mlađi rekao je 2008.: „Rusi čine dosta nerazmjeran dio u mnogim našim nekretninama. Iz Rusije pritječu velike količine novca.“

Zatim su Rusi taj fiktivni lik  – uspješnoga poslovnog čovjeka, financijski i politički neovisnog borca za malog čovjeka, koji će isušiti političku močvaru američkih institucija i političkih elita koje njima upravljaju – prodali javnosti. Tom su liku, stvorenomu za reality show američke politike, dali masovnu potporu na društvenim mrežama upotrebom lažnih adresa i platformi koje su marljivo popunjavali njihovi agenti te prikupljanjem i iznošenjem kompromitirajućeg materijala o njegovim protivnicima. Jedan je ruski parlamentarni zastupnik rekao da su američke tajne službe „prespavale“ trenutak kad je Rusija odabrala američkog predsjednika.

Trump je kritizirao, vrijeđao i ismijavao mnoge, ali nikad Putina, dok nije shvatio da se ovaj neće zadovoljiti pripojenjem osvojenog teritorija, već da masovnim napadima svakodnevno ubija cvile i razara infrastrukturu jer želi osvojiti cijelu Ukrajinu. Tada je rekao da je Putin poludio.

Konfuzija i bojazni pred sastanak

Putin uporno gura svoj plan do kraja bez obzira na žrtve na obje strane. Postupno ostvaruje strateške pomake na fronti, dok terorizira civilno stanovništvo stalnim bombardiranjima, pokušavajući mu uništiti volju za otporom. Trumpove prijetnje sankcijama i rokove za prekid ratnih operacija Putin je neutralizirao odazivom na njihov sastanak bez prisutnosti Zelenskog. Ozračje pregovora već je stvorio Trumpov izaslanik Steve Witkoff svojim ranijim idejama o predaji teritorija u zamjenu za prekid vatre.

Nedavno su se pojavili komentari koji sugeriraju da je optimizam Donalda Trumpa nakon sastanka Witkoffa s Putinom u Moskvi 6. kolovoza ove godine temeljen na pogrešnom tumačenju izjave ruskog predsjednika. Govori se da je Witkoff pogrešno shvatio Putinovu izjavu o „mirnom povlačenju vojske“ iz Hersona i Zaporožja, vjerujući da Putin govori o povlačenju ruske, a ne ukrajinske vojske. Ovo zvuči vrlo neuvjerljivo, s obzirom na to da je razgovor trajao tri sata i da bi Witkoff  – kao iskusan odvjetnik – sigurno inzistirao na razjašnjenjima i jasnim formulacijama tako važne, ako ne i ključne točke pregovora.

Uz to, nagađa se da bi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, pod pritiskom Europljana, mogao biti pozvan na Aljasku na trilateralan sastanak ili pak održati odvojen sastanak s Trumpom nakon što ovaj završi razgovore s Putinom. Europljani su zabrinuti zbog mogućnosti da se na Aljasci ponovi scenarij iz Minhenom, gdje su 1938. sramotno prepušteni Sudeti Hitleru, bez nazočnosti češkog predsjednika Edvard Beneš. Već iduće godine Hitler je zaposjeo cijeli teritorij bivše Čehoslovačke, iako je tvrdio da će njemačko preuzimanje Sudeta zadovoljiti njegove apetite i da je rat time izbjegnut.  

Putin neće pristati na sastanak sa Zelenskim jer ne priznaje Ukrajince kao naciju, Ukrajinu kao samostalnu državu, niti je vidi kao ravnopravnog partnera. Također, Zelenskog ne smatra legitimnim predstavnikom Ukrajine i ne može podnijeti pomisao da, kao ruski predsjednik i „svjetski državnik“, razgovara s „amaterom“ bivšim komedijašem (kojeg Putin još uvijek takvim doživljava).

Čini se da Putin najviše mrzi Zelenskog zbog toga što je pomrsio njegov „genijalni plan“ preuzimanja vlasti u Ukrajini za nekoliko dana, odbivši ponudu za evakuaciju na Zapad uz izjavu da mu treba oružje, a ne prijevoz. Zelenski je stao pred kamere i poručio naciji:

„Predsjednik Ukrajine je tu, Vlada Ukrajine je tu, svi mi zajedno smo tu. Ukrajina se bori za svoju slobodu, za svoju neovisnost i pravo svakog Ukrajinca da živi u miru. Vi ste tu sa mnom, naši branitelji su tu na fronti, a cijela država okupljena je kako bi se oduprla agresiji.“

Zelenski je postao heroj, dok se Putin našao izoliran i na tjeralici Međunarodnog kaznenog suda optužen za ratne zločine i posebice otmicu ukrajinske djece.

Što će biti?

Analitičari su skeptični prema šansama Ukrajine kod Trumpa. Pretpostavljaju da će on popustiti Putinu i pritisnuti Zelenskog na velike ustupke.

Malo ih vjeruje da će Trump podržati  Ukrajinu i nametnuti sankcije Rusiji i onima koji je pomažu ekonomski ili vojno dok se ne postigne mir sukladno Povelji ujedinjenih naroda. Međutim, domaći i svjetski pritisci možda pokolebaju Trumpa.

Za sada je najizglednije očekivati novo odugovlačenje cjelokupnog procesa i nastavak ruske ofenzive, što bi moglo ponukati Trumpa da digne ruke od rata koji se, kako on tvrdi, ne tiče Amerike.

Možda je Hegel bio u pravu da „veliki ljudi“ stvaraju povijest, ali je vjerojatno bio u krivu kad je mislio da povijest kroz svoj racionalni razvoj ostvaruje sve veće društvene slobode kroz vladavinu prava – da nas čini razumnijim, da nas očovječuje. Vjerojatno su male nade da će Trump demantirati ovaj zaključak.