Botovi se mogu predstavljati kao ljudi i prepoznati i manipulirati našim mislima i osjećajima kako bi nas naveli na zauzimanje određenih stajališta ili poduzimanje određenih aktivnosti.      

Tvrtkama koje stvaraju i vode platforme društvenih mreža nije cilj širenje istine i promoviranje kritičkog mišljenja, već je privlačenje pozornosti korisnika bez obzira kojim sadržajem to postižu sve u cilju maksimalnog povećanje angažmana korisnika. Tvorci algoritama su dugotrajnim iskustvom došli do zaključka da bijes više motivira na daljnje pretraživanje i angažman na mreži nego umjereni sadržaji. Osjećaj straha i bijesa izaziva ugroza nekog dobra ili vrijednosti važne korisniku pa algoritmi pronalaze i šire sadržaje koji apeliraju na limbičke sustave našeg mozga.

Neuroznanstvenik Jaak Panskepp smatra da sirovim emocionalnim osjećajima, instinktivnim emocionalnim ponašanjem i pratećim tjelesnim odgovorima upravlja najmanje sedam relativno različitih subkortikalnih sustava, koje dijelimo s mnogim životinjama, posebice sisavcima. Među njima su istraživanje okoline, strah, bijes i panika/tuga.

Jedna inženjerka društvenih mreža je napisala:

“Nekoć sam naivno vjerovala da društvene mreže mogu povećati društvenu svijet i proširiti perspektivu zajedničke ljudskosti međusobnim povezivanjem predčeonih režnjeva kod milijuna ljudi. Sad shvaćam da tvrtke društvenih mreža  nemaju poticaja za povezivanje predčeonih režnjeva. Takve se tvrtke potiče stvarati povezane limbičke sustave – a to je mnogo opasnije za čovječanstvo.“[1]    

Stoga je potrebno sustavno i svestrano razmišljati kako ne bismo pasivno primali i na prvu prihvaćali servirane tvrdnje i prepuštali se refleksno stvorenim emocijama, već bili u stanju doživljavati realniju sliku svijeta oko nas.

Pri tome moramo imati na umu jedno od najvećih znanstvenih otkrića u povijesti ono Sigmunda Freueda kako nas naš mozak manipulira našim viđenjem/doživljajem svijeta kroz psihološke obrambene mehanizme (poput potiskivanja; poricanja;  projekcije; transfera agresije itd.) što dovodi do najvećeg neprijatelja kritičnog mišljenja – potvrđujuće pristranosti (confirmation bias). Prihvaćamo samo ono što potvrđuje naša postojeća stajališta, svjetonazor i viđenja.

Isto tako, moramo stalno voditi računa o poruci nauroznanstvenika  Jaaka Pankseppa, da „znanost o spoznaji, koja se još uvijek gotovo isključivo oslanja na računalnu teoriju o svijesti može biti okrenuta naglavce kad akademici shvate kako su ljudske misli snažno pod utjecajem osjećaja.“[2]

Tu je i analiza Davida Kahnemana koji objašnjava dva načina razmišljanja, ono brzo čime  interpretiramo zapažanja radi orijentacije u danom trenutku i ono sporo koje preispituje prvi zaključak u kad u njega posumnjamo.

__________________________

[1] Yuval Harari: Neksus, Zagreb 2024.; str. 285.

[2] Jaak Panksepp, Lucy Biven: The Archaeology of Mind – Neuroevolutionary Origins of Human Emotion; W.W. Norton & Co, New York, 2012.; str. 46.- 47.