ŠTO JE INTELIGENCIJA?

Umjetna inteligencija (AI – Artificial Inteligence) je sve češća tema u medijima, na stručnim okupljanjima, u političkim raspravama i svakodnevnim razgovorima. Govori se o isplativosti ulaganja u njen razvoj ili u dionice tehnoloških kompanija; o mogućem povećanju produktivnosti u privredi i društvenim djelatnostima; o olakšavanju znanstvenih istraživanja; o gašenju mnogih tradicionalnih poslova; o opasnostima i izazovima koje nosi; o društvenim promjenama koje može izazvati; kao i o mogućem utjecaju na svakodnevni život i ljudsku biologiju.

Inteligenciju možemo definirati kao zaključivanje na temelju iskustva i uočenih pojava, radi poboljšanja izgleda za opstanak, odnosno postizanja određenih ciljeva živih vrsta koje se njome služi.

Prirodnu inteligenciju možemo podijeliti na onu (a) koja je stvorila rješenja bez svjesnog zaključivanja jedinke ugrađena sada u genetski kod pojedine vrste, i onu (b) s kojom jedinka donosi zaključke na temelju obrade spoznatih činjenica i/ili postavljenih premisa.  

U prvu skupinu (a) spadali bi, na primjer, mravi koji imaju visoku podjelu rada, koordinaciju skupnog djelovanja, sposobnosti gradnje složenih mravinjak, pa i služiti se robovskom radnom snagom – poput robovlasničkih mrava koji otimaju ličinke drugim mravljim vrstama i izlegnute mrave koriste za obavljanje poslova unutar organizacije svoga mravinja.

Primjer može biti i mimikrijska hobotnica koja nema oklop korišten od mnogih vrsta tijekom kambrijske eksplozije živih bića (od prije 541 do 485 milijuna godina), ali je zato razvila inteligentno rješenje zaštite i prikradanja plijenu. Prerušava se u oko šesnaest raznih morskih bića. Tako može glumiti otrovnu morsku zmiju, perastu zvijezde, sipu, ražu, trpa itd. kako već pojedina situacija zahtjeva.

U drugu skupinu (b) spadala bi bića koja donose inteligentne zaključke na temelju obrade spoznatih činjenica. U nju možemo ubrojiti, primjerice, vrane koje postavljaju orahe pred kotače automobila zaustavljenih crvenim svjetlom na semaforu. Nakon što automobili prođu pojavom zelenog svjetla i zdrobe orahove ljuske, vrane pokupe jezgre čim se promet zaustavi ponovnim paljenjem crvenog svjetla.

Tu je naravno i vrsta homo sapiens koja je doživjela kognitivnu revoluciju prije otprilike 200.000 godina, čime je nadživjela sve druge humanoidne i postala dominantna vrsta na planeti. Uz računalnu inteligenciju posjeduje i emocionalnu inteligenciju (kao i mnoge druge vrste) koja joj omogućava prepoznavati emocije drugih i primjereno prilagođavati svoje ponašanje društvenom okruženju.

KAKO JE INTELIGENCIJA NASTALA?

Razlog nastanka inteligencije objašnjavamo Darwinovom teorijom evolucije (1859. g.) koja je zaključila da se organizmi s vremenom mijenjaju radi boljeg prilagođavanja životnim uvjetima u okolini – što povećava izglede za opstanak vrste. Ta je teorija objasnila zašto, ali ne i kako dolazi do promjena kod organizama koje dovode do stvaranja novih podvrsta i vrsta živih bića.

Njemački svećenik Gregor Mendelev je pomoću opita – uglavnom uzgajanjem graška – došao do zaključka (1865. g.) da potomci od svojih predaka nasljeđuju diskretne faktore (danas zvane geni), koji održavaju identitet vrste kroz generacije.

Ronald Fischer (1918. g.), britanski statističar, doveo u vezu Mendelov rad i Darwinovu teoriju o evoluciji držeći da mendelizam objašnjava način na koji organizmi evoluiraju – prenošenjem osobina roditelja.

Međutim, ako se genetski kod prenosi (kopira) s roditelja na potomke, postavilo se pitanje kako onda nastaju promjene koje kroz generacije dovode do novih podvrsta i vrsta? Odgovor je bio slučajnim mutacijama – greškama u kopiranju genetskog koda, odnosno slučajnim kombinacijama roditeljskih gena.     

Lakše je shvatiti da je jedan medvjedić greškom u kopiranju gena umjesto crne dlake njegovih roditelja dobio bijelu koju su nasljeđivali njegovi potomci, čime su se bolje prilagodili uvjetima života na Arktiku – posebice prikradanju tuljanima što im olakšava lov. S vremenom se tako razvila posebna vrsta medvjeda koja je imala prednost u borbi za opstanak u snijegom i ledom okovanom okolišu Sjevernog pola – bijeli (polarni) medvjed. 

Teže je shvatiti kako su nastale sposobnosti mimikrijske hobotnice da oponaša druga morska bića; robovlasničko ponašanje mrava ili migracija jegulja iz Vranskog jezera do Sargaškog mora i povrat ličinki Golfskom strujom preko oceana, kroz Gibraltar, Otrant, razvedeni jadranski arhipelag do pukotine u stijeni koja povezuje more s Vranskim jezerom.    

Teorija slučajnih mutacija ima protivnika, po kojima je nemoguće da su se sve varijacije u živim organizmima na Zemlji – u svojoj raznovrsnosti i složenosti – mogle dogoditi nizom pukih slučajnosti. Drugim riječima, naprosto je nemoguće da je sav živi svijet nastao kao proizvod nasumičnih pogrešaka (odstupanja/devijaciji) u kopiranju gena ili kombinacijama roditeljskih gena.

To je, po britanskom matematičaru Fredu Hoyleu, računski nemoguće. Objašnjava to ovom analogijom. Da bi slijepi čovjek, pukom slučajnošću, složio popularnu Rubikovu kocku, trebalo bi mu 126 milijardi godina. Dakle,  devet puta više vremena od starosti svemira. Međutim, kaže Hoyle ako bismo slijepcu pomogli u slaganju boja i svako njegovo okretanje kockice potvrdili s „da“ (ako je pogodio boju), ili opovrgli s „ne“ (ako boja ne odgovara), onda i slijepi čovjek može ispravno posložiti boje Rubikove kocke u samo nekoliko minuta. Drugim riječima, nešto ili netko, dakle neka vrsta inteligencije je morala voditi proces mutacija i evolucije.

Johan Kearns profesor s Harvarda, stavio je bakteriju koja nije mogla probavljati mliječni šećer (laktozu) u okolinu u kojoj joj je  šećer bio jedina moguća hrana. Bakterija nije odumrla, već se počela hraniti laktozom. Dakle, reprogramirala je svoj DNK. Izgledi da se to dogodi u vremenski kratkom eksperimentu potpuno slučajnom mutacijom su neznatni, ili bolje reći nemogući. Taj je eksperiment – tvrde kritičari slučajne evolucije – potvrdio tezu Dr. Bruce Liptona, američkog razvojnog biologa, da same tjelesne stanice imaju sposobnost reprogramiranja svog DNK radi prilagođavanja uvjetima u okolini. Dr Lipton je napisao:

“Trenutak koji mi je promijenio život dogodio se kada sam čitao studiju o mehanizmima kojima stanice upravljaju svojom fiziologijom i ponašanjem. Iznenada sam shvatio da životom stanice upravljaju njezin fizički i energetski okoliš, a ne geni. … Mehanizme života ne pokreću stanični geni nego »svjesnost« svake pojedine stanice o njezinom okolišu.”

Američki biokemičar, Michael Behe,  tvorac teorije inteligentnog dizajna, prihvaća da se život na zemlji razvijao u fazama postupnog progresa, malim adaptivnim promjenama iza kojih su slijedili evolucijski proboji. Ali, tvrdi on, da je to moguće objasniti samo djelovanjem inteligentnog uzroka.

Dokaz tome bili bi programi koji djeluju na višoj razini od programa na razini jedinke. Ti viši programi vode računa o situaciji cijele populacije neke vrste na nekom području i nadilaze situaciju jedinke.

Kao primjer navodi se da je broj muške i ženske djece u nekoj ljudskoj zajednici gotovo ravnomjeran. Rezultat je to djelovanja programa razvoja vrste, koji je očito iznad programa razvoja jedinke. Program vrste je složeniji. Kad se zbog nekog razloga, recimo rata, naruši ravnoteža broja muškaraca i žena u nekoj široj zajednici, u nadolazećem razdoblju rađa se više djece spola koji je u manjini. Demografi poznaju „fenomen ratnih godina“. Ako u ratu pogine više muškaraca poslanih na front, nego žena, onda se u poratnom razdoblju rađa više muške, nego ženske djece. Taj fenomen traje dok se ponovo ne uspostavi brojčana ravnoteža spolova.   

Sad se pojavila i umjetna inteligencija. Računalni programi koji služe pretraživanju i sistematizaciji podataka te donošenju zaključaka.

Računala su manje sofisticirana. Nemaju emocija i za sada uglavnom – po uputama programu – pretražuju činjenične podatke da bi pronašli zatraženu informaciju, postavili medicinsku dijagnozu, vremensku prognozu, otkrili preferencije potrošača ili glasača i sl.                        

KAKO FUNKCIONIRA AI

AI se uglavnom oslanja na pretraživanje Interneta, odnosno drugih baza podataka i pronalaženje slučajeva povezanih s upitom ili nalogom – riječima, brojkama, slikama. Pri tome može “pokupiti” pogrešne podatke, ili podatke pogrešno povezati.

Pitao sam GhatGTP da usporedi portal GranoSalis s glavnim portalima u Hrvatskoj. Ponudio je niz usporedbi u vrlo šematskom pristupu i na kraju upitao želim li analizu jednog konkretnog članak s portala i jednog članka iz glavnih medija. Kad sam potvrdio da takvu analizu želim, AI ju je izradila i pri tome kao primjer usporedila dva odlomka. Kad sam napisao da analizirani odlomak na portalu GranoSalis ne postoji, odgovor je bio “ispričavam se”, uz pohvalu što sam sadržaj provjerio umjesto bezrezervno prihvatio. Očito malo tko provjerava informacije dobivene od AI. Isto tako za mene je rekla da sam ekonomist, što je očito “zaključila” zbog obrade nekih ekonomskih tema, iako je moja biografija dostupna na Internetu i GranoSalis portalu.

Enciklopedija Britanniaca tuži Open AI za neovlašteno korištenje skoro 100.000 njenih članaka za pripreme odgovora na ChatGPT-u. Autori širom svijeta pokreću postupke protiv AI tvrtki zbog krađe njihovih tekstova i povrede autorskih prava.

Uz to ima puno prigovora na netočne odgovore AI-a koji idu od davanja neprovjerenih informacija, očitih izmišljotina i pogrešaka do proturječnih iskaza. Mnogi oglašivači ne ažuriraju podatke na svojim mrežnim stranicama, pa možete naći zatvorenu ambulantu iako na Internetu piše da je trenutačno otvorena. Na zatvorenim vratima nađete natpis “Zatvoreno zbog seminara za usavršavanje”.

Po mom iskustvu AI brzo pretražuje baze podataka, ali joj je zaključivanje često ne sofisticirano, temeljeno na šabloni, bez originalnog vrednovanja, uz navođenja činjenica i obavijesti bez shvaćanja suštine stvari. Steve Wozniak – suosnivač Applea – kaže kako AI nudi općenite ili nepovezane informacije koje promašuju stvarnu potrebu korisnika. Oslanjajući se na vlastito iskustvo u testiranju alata umjetne inteligencije, rekao je da sustavi često ne uspijevaju izravno odgovoriti na pitanja. Što se tiče odgovora, dodao je:

“Želim znati da iza toga stoji ljudsko biće koje razmišlja poput mene, koje može pretpostaviti kako se osjećam i koje razumije emocije i sve ostalo.”

Osim toga, sve se više nekritično oslanjamo na odgovore i ponuđena rješenjima AI-a, čime gubimo sposobnost razmišljanja i potrebu samostalnog donošenja zaključaka.

S druge strane, Jensen Huang glavni izvršni direktor Nvidije, kaže: “Stvorili smo AGI“. To je kratica od Artificial General Intelligence (Umjetna opća inteligencija) što po Huangu znači da AI ima sposobnosti polaganja širokog spektra testova koje rješavaju ljudi, npr. položiti pravosudni ispit, ili ispite iz medicine i sl. Neki drugi kao kriterij postizanja statusa AGI-a uzimaju sposobnost obavljanja bilo kojeg intelektualnog zadatka koji može obaviti čovjek.

Jedan od njih je – čime se posebno bave određene tehnološke tvrtke – mogućnost AI-a vođenja smislenih razgovora. Naravno, pitanje je koje dubine i koje inventivnosti. Mogućnosti AI-a u ispravljanju tekstova, sugeriranju alternativnog izričaja te prevođenju na strane jezike stvarno su impresivni.

AI je jedan od tehnoloških izuma koji će povećati proizvodnost, ali ne toliko – bar ne u idućih 50 godina – kako bi se moglo očekivati od današnjih najava i prognoza. Osim toga, već stvara negativne posljedice za društva – poput političke i komercijalne kontrole stanovništva – koje mogu biti gore od mogućih prednosti.

Ovo je vremenska tablica velikih tehnoloških promjena koja sada uključuje AI.

TRŽNI MJEHURI I ULAGANJA ZBOG NADE U PROFIT  

U AI se puno ulaže. Burzovni ulagači kupuju dionice kompanija koje se bave razvojem AI-a. One opet ulažu u razvojne programe kao i u novoosnovane inovativne tvrtke (startupove), dok korisnici AI-a kupuju programe radi unapređenja svog poslovanja.

Velika ulaganja u AI najbolje ilustrira slučaj Nvidia Corporation– osnovane 1993. u Kaliforniji, trenutačno procijenjene na vrijednost od 4,4 bilijuna US$ (4,400,000,000,000). Njene dionice stalno rastu i podupiru indeks Nasdaqa – burze tehnoloških dionica. Dionice Nvidije su tražene ne samo zato što kompanija uspješno posluje prodajom svojih  proizvode poput grafičkih procesora ili sustava na čipu (funkcije računala smještene na jednom čipu), već i zato što jako puno ulaže u razvoj AI-a. 

Nvidia je do veljače 2026. uložila otprilike 53 milijarde dolara u oko 170 poslovnih pothvata, kroz tvrtke koje se bave razvojem velikih jezičnih modela, pružanja usluga AI oblaka, robotikom, alatima za izradu čipova i kvantnim računalstvom. Među njima su OpenAI, Thinking Machines Lab and Nebius koje razviju AI i alate za tvrtke, podatkovne centre i posluživače.  Nvidia je sudjelovala u gotovo 67 rizičnih financiranja (venture capital) u 2025. godini, što je porast u odnosu na 54 u 2024. i samo 12 u 2022.

Isto tako govori se kako osnivač Amazona, Jeff Bezos nastoji prikupiti 100 milijardi američkih dolara u novi fond koji bi preuzimao proizvodne tvrtke za proizvodnju čipova, oružja i zrakoplova u cilju povećanja njihove proizvodnosti i profitabilnosti korištenjem AI-a.

Velika ulaganja u AI, posebice putem kupnje dionica na burzi podsjeća na stvaranje tržnog mjehura koji je prethodio krizi 1929. – 1933. Rastu mjehura tada je značajno doprinijelo ulaganje u tvrtke uključene u razvoj radija te informativnu i zabavljačku industrije vezane uz njega.

Tako je cijena dionica Radio Corporation of America – koja je bila preuzela Marconi Wireless Telegraph Company of America kako bi kontrolirala radijske komunikacije – porasla je s 1,50 dolara 1921. na 500 dolara 1929.. Nakon sloma burze u rujnu te godine vrijednost njenih dionica se sunovratila, tako da su one u svibnju 1932. izgubile 98% od najviše vrijednosti tijekom vrhunca tržnog poleta.

Usporedba se nameće i s dotcom balonom i krahom burze kad je indeks Nasdaq  10. ožujka 2000. doživio pad od 76,81%. Mnoge dotcom kompanije su bankrotirale. Puno je novca bilo izgubljeno. Čak su i vodeće tehnološke tvrtke poput Ciscoa, Intela i Oraclea zabilježile 80 postotni pad cijena svojih dionica. Tržište se oporavljalo 15 godina i Nasdaq se vratio na pred kriznu razinu tek u travnju 2015.  

Eksponencijalni rast tehnoloških dionica tijekom 1990-e izazvalo je zabrinutost analitičara FED (Federal Reserves – američke centralne banke). Na sastanku njegovog odbora za tržište (FOMC – Federal Open Market Committee) u studenom 1999. analitičar Michael Prell  upozorio je na stvaranje tržnog mjehura i postojanja onog što je Predsjednik FED-a Alan Greenspan u listopadu 1996. nazvao iracionalnim uzbuđenjem (irrational exuberance)- sintagmom koju je smislio dok se brčkao u kadi svoje kupaonice.

Prell je svoju analizu širokih makroekonomskih pokazatelja potkrijepio slikovitim primjerom tvrtke VA Linux Systems. Ona je u početnoj javnoj ponudi svojih dionica po cijeni od 30 dolara po dionici (IPO – Initial Public Offering) napisala da ima deficit od 15 milijuna dolara i „da će nastaviti značajnije trošiti te da ne očekuje da će moći ostvariti prihod kako bi postala profitabilna u predvidivoj budućnosti“.

Unatoč tomu, cijena njezinih dionice na prvi dan ponude poskočile je 700 %, a tržna kapitalizacija dosegnula 9 milijardi dolara. Prell je zaključio da u ovome trenutku neki zanemaruju temeljite analize i govore o „momentumu“ kao o jedinoj važnoj stvari. New York Times je o događaju pisao pod naslovom „A Tiny Company with Dim Prospects Goes Public with a Bang.” (Mala kompanija s maglovitim izgledima ide na javnu ponudu s praskom).

Ovakva se ulaganja ne temelje na tradicionalnim financijskim pokazateljima, već na nadi u buduću profitabilnost. Ulaganja se oslanjaju na špekulativno nagađanje o „čudima“ koje će nove tehnologije omogućiti u svim aspektima života. Kod VA Linux Systems radilo se o priči o neograničenim mogućnostima kombinacije otvorenog operativnog sustava Linux ugrađenog u računalnu opremu (hardver). Kasnije se ispostavilo da nije potrebno kupovati računala s ugrađenim operativnim sustavom Linux jer se on može lako instalirati na bilo koje računalo ili mobitel.

Pitanje je, hoće li velika ulaganja u AI dovesti to tržne i možda ozbiljnije ekonomske krize ili će se ovaj put očekivanja ostvariti, a pretpostavka ovaj put je drugačije pokazati točnom. 

Burzovni mešetar, pozvan da kao praktičar sudjeluje na sastanku Odbora direktora FED-a, na kojem se raspravljalo o uzrocima krize izazvane propašću hedge fonda Long-Term Capital Management 1998. tamo je kazao:

“Više je novca izgubljeno zbog četiri riječi nego na nišanu puške. Te riječi su: »Ovaj put je drukčije.« “

ZAŠTO RAZVIJAMO AI?

Svrha AI bit će ista kao i prirodne inteligencije

Analogija s prirodnom inteligencijom bi upućivala da će AI poboljšati izglede za opstanak čovječanstva i olakšati ljudima svakodnevni život, što podrazumijeva i obavljanje svakodnevnih poslova jednostavnije, s manje napora i utroška vremena.  

Međutim, razvoj oružja za masovno uništenje, ratovi, uništavanje prirode, autoritarni režimi i sl. – reći će neki – postavljaju pitanje, je li ljudska inteligencija zbog tehnologija koje stvara otišla predaleko i sad umjesto da povećava, smanjuje izglede čovječanstvu za opstanak i otežava ljudima njihove živote.

Glavni cilj AI je zarada

Prozaici će reći da kompanije razvijaju i kupuju AI kako bi povećale proizvodnost kroz smanjenje troškova proizvodnje radi ostvarenja veće zarade.

Vidio sam kako uvođenje programa za obradu teksta, pretraživanje pravnih baza podataka, elektronske pošte i cjelodnevna dostupnost ljudstva putem mobitela nisu olakšale rad u velikim svjetskim pravničkim tvrtkama. Naprotiv, dovele su do toga da sve manje zaposlenika, sve napornije radi sve više posla i to sve nekvalitetnije. Da se sve više koriste slabo plaćeni početnici pod nadzorom starijih partnera, koji opet površnije rade na sve više slučajeve i pri tome sve više zarađuju.

S druge strane, kvaliteta pružanja usluga opada. Pripremljeni ugovori su puno više tipizirani i ne prilagođavaju se uvjetima posla, kao nekad kad su na višednevnim sastancima timovi odvjetnika i poslovnih partnera radili posvećeni jednom poslu. Primjerice nacrtima isprava, gdje su u neposrednom kontaktu detaljno raspravljali o raznim aspektna razmatranih rješenja. (O tome sam detaljno pisao u knjizi Globalizacijske brige.)

Ušteda na radnoj snazi nije ništa novo. Bilo da se radilo o robovskom radu na plantažama u Karibima i Amerikama, bilo o mizernim plaćama i uvjetima života radnika u počecima industrijske revolucije (što se počelo mijenjati 1914. kad je Henry Ford udvostručio nadnice), pa sve do velikog vala globalizacije s izmještanjem proizvodnje u zemlje u razvoju – što je posebice uzelo maha nakon primitka Kine u WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju) 2001. Izmještanje proizvodnje je dovelo do slabljena sindikata u razvijenim zemljama i stagnacije plaća velikog broja zaposlenika i sve većih društvenih nejednakosti u primanjima i imetku u razvijenim zemljama.

Istu svrhu kao i izmještanje proizvodnje i pružanja nekih usluga iz nerazvijenih zemlje ima dovođenje stranih radnika u razvijenije zemlje čime se ruši cijena rada domaćih ljudi. AI ima za cilj smanjiti troškove proizvodnje putem tehnologije koja bi trebala zamijeniti i domaće i strane radnike – bilo da se ove posljednje koristi u inozemstvu ili kod kuće.    

Smanjenje broja zaposlenika mijenja organski sastav kapitala, što je brinulo Karala Marxa. Ako će trebati sve manje živog rada, razmišljao je Marx, onda će biti sve manje radnika. Dakle, bit će sve više roba proizvedenih visokoproduktivnim strojevima, što će dovesti do gospodarske krize hiperprodukcije zbog nedostatka potražnje s obzirom na to da će nedostajati kupovna moć otpuštene mase radnika.

Bill Gates predviđa da će preživjeti samo kreativna zaposlenja – programeri u AI industriji, te znanstvenici posebno u medicini i energetici koji će se služiti umjetnom inteligencijom, ali njome neće biti zamijenjeni.

Sudbina radnika u industriji je izgleda drugačija. Tako francuski proizvođač automobila Renault uvodi humanoidne robote u tvornicu električnih automobila. Cilj je, kaže, zamijeniti radnike na najtežim poslovima. Prvi robot s dvije noge i bez glave već marljivo radi stavljajući gume na transportnu traku koja ih prevozi do montažne linije. Broj robota će se povećati na 350, što treba doprinijeti planu Renaulta smanjiti broj sati za proizvodnju jednog vozila za 30%, a troškova proizvodnje za 20% u sljedećih pet godina.

Ako bi AI zamijenila veliki broj poslova i izazvala nezaposlenost, onda bi sljedeća anegdota iz prošlosti poslala zanimljivu poruku za budućnost. U siječnju 1951. Walter Reuther, čelnik američkog sindikata autoindustrije, razgledavao je netom otvorenu visokoautomatiziranu Fordovu tvornicu u Clevelandu (u državi Ohio u SAD-u). Malobrojni radnici stajali su uz strojeve i nadgledali svjetla na kontrolnim pločama. Proizvodni proces uglavnom su obavljali strojevi povezani u proizvodnu traku. Jedan poslovođa nije odolio da – s ironičnim samozadovoljstvom u glasu – ne upita Reuthera:

“Kako ćete prikupiti sindikalne članarine od svih ovih strojeva?”

Reuther je odgovorio:

“Znate, to me ne zabrinjava. Muči me problem kako prodati automobile tim strojevima.”

Očito bi strojevi – ako bi izazvali nezaposlenost – prijetili originalnoj Fordovoj poslovnoj strategiji da dobro plaćeni radnici kupuju robu koju proizvode.  

Ford je shvatio da bez bogatije radničke klase nema ni masovne potrošnje potrebne za otkupiti masovnu proizvodnju. Zaključio je: „Ljudi koji konzumiraju većinu naših proizvoda su ljudi koji ih proizvode. Tu činjenicu ne smijemo nikad zaboraviti – to je tajna našeg prosperiteta.“ Prema tome i plaće u njegovim tvrtkama morale su biti dovoljno visoke da omoguće radnicima kupnju automobila koje proizvode.

Time je Ford – u stanovitoj mjeri – dajući mogućnost radniku da pribavi automobil, opovrgnuo Marxovo tumačenje otuđenja radnika od proizvoda njegovih ruku, a još više pesimističku tezu o neizbježnosti vječite bijede radništva. Fordovo udvostručivanje nadnica šokiralo je ondašnje industrijalce koji su ga najprije napali, a onda su i sami počeli podizati plaće zaposlenicima. Tijekom gospodarskog oporavka nakon Drugog svjetskog rata stvorila se jaka srednja klasa, a i standard radnika vidno je napredovao.

Međutim, već duže na zapadu radničke plaće stagniraju i ne prate opći porast cijena, a vidljivo je i siromašenje nekad snažne srednje klase. Nove tehnologije kao elektronska pošta i mobitel čak su produžile radno vrijeme zaposlenika koji su sada stalno dostupni i od kojih se očekuje da odmah odgovore na poziv ili obave zadatak, čak i nakon isteka radnog vremena. Sad – kažu – nova AI prijeti, ne kao prethodne tehnologije samo povećanom angažmanu zaposlenika, već njihovom masovnom istiskivanju.

Ako nove tehnologije povezane s AI-jem dovedu do masovnog otpuštanja zaposlenika, postavlja se pitanje, hoće li država uvesti visoke poreze na dobiti tvrtki i plaće preostalih zaposlenika i time omogućiti isplatu naknada za život ljudima bez zaposlenja, tzv. garantirani dohodak (čime se eksperimentiralo u Finskoj i nekim drugim državama), ili će se ići na drastično smanjenje radnog vremena.

Ovo drugo rješenje ostvarilo bi Marxov san o carstvu slobode – smještenog izvan područja nužnog rada (potrebnog za pristojnu egzistenciju stanovništva) i koje se stalno širi zbog povećanja proizvodnosti što dovodi do sve kraćeg potrebnog radnog vremena zaposlenika.

Mišljenja sam da nove tehnologije neće tako drastično – kako se najavljuje – smanjiti u mnogim djelatnostima potrebu za živim radom (npr. u brizi za bolesne i nemoćne, odgoju i obrazovanju, održavanju zgrada i kućanstava, umjetnosti i kulturi itd.). Osim toga stvorit će niz novih zanimanja potrebnih za razvoj i održavanje svih tih novih uređaja i programa.

Uvjeren sam da će interakcija s ljudima opet doći u modu i postati tražena, na primjer u turizmu i ugostiteljstvu, ali i u mnogim drugim područjima, kao što je masovno rekreativno trčanje bilo odgovor na sjedilački način života i rada – vožnju automobilima, dizalima, sjedenju u uredima i ležanju kod kuće na kauču uz televiziju.

Zaželjet ćemo se ljudi.

Ograničavanje ljudskih prava i sloboda

Opasna uporaba AI-a nalazi se u mogućnosti potpunog nadzora ljudi, pojedinaca i grupa, i utjecaja na njihovo mišljenje i ponašanje. Kontrolori mogu biti vlade, poslodavci, proizvođači, nuditelji usluga i trgovci i sl.   

Usprkos svojevremenoj nadi da će se u Kini, uz slobodno tržište i potrošačku ekonomiju, razvijati ljudske slobode, Beijing se okrenuo sve većoj kontroli stanovništva. Kina je korištenjem modernih tehnologija stvorila državni nadzor bez presedana, koji raste postajući sve sveobuhvatniji i nametljiviji.

„Veliki kineski vatro zaštitni zid“ (eng. The Great Firewall of China) također postaje sve viši, drastično ograničavajući kineskom narodu slobodan protok informacija. To je demantiralo predviđanje američkog predsjednika Billa Clintona, izrečeno kroz šalu kako Kinezi neće moći nadzirati širenje informacija putem Interneta, jer bi to bilo jednako pokušaju zakucavanja želatinozne slastice (jello) čavlom na zid. (Vidi članak na portalu Povijest nastanka problema koje Trump na svoj način rješava).

U razgovoru s mladim Kinezima shvatio sam da im je pristup necenzuriranom Internetu simbol slobode, kakav je mojoj generaciji bila nabavka traperica i guma za žvakanje u Trstu.

Kineski vlastodršci bili su zacrtali da će do 2020. uvesti orvelovski sustav nadzora svakog aspekta ljudskog života (plaćanja računa, pripadnosti organizacijama, aktivnosti na društvenim mrežama, druženja, prekršaja, potrošačkih navika, ponašanja na poslu itd.) što bi dovelo do ocjenjivanja ljudi kroz bodovanje – nazvanog „rezultat društvene vrijednosti“ (eng. social credit score). Taj bi sustav svrstavao ljude i omogućio onima s dobrim ocjenama, dakle povjerljivima da „lutaju bilo kud pod nebom, otežavajući diskreditiranima da učine i jedan korak“ (eng. allow the trustworthy to roam everywhere under heaven, while making it hard for the discredited to take a single step).

.

Sustav danas nije u potpunosti razvijen u smislu da boduje dodjelom pozitivnih i negativnih bodova svako ponašanje, ali država ima uvid u zapise o kaznenim djelima, prekršajima, dugovanjima, kupnjama i plaćanjima te prati aktivnosti na društvenim mrežama, razmjenu poruka i sl. Na temelju toga može donijeti procjene o lojalnosti režimu i ponašanju pojedinaca i tvrtki vezano za poštivanje propisa, društvenih pravila i slijeđenja državne politike.   

U ožujku 2026. tehnološka kompanija Anthropic podjela je tužbu protiv američkog Ministarstva obrane tražeći da sud poništi odluku o označavanju te kompanije kao rizične za lanac opskrbe. Tu joj je oznaku dodijelilo Ministarstvo nakon što je Anthropic odbio ukloniti zaštite kod korištenja njegovih programa umjetne inteligencije za autonomno oružje i nadzor stanovništva, što bi bez zaštitnih ograda – po tvrdnjama stvaraoca programa  – moglo dovesti do kršenja ljudskih prava.      

Ako zatražite boravak u SAD-u zbog školovanja ili zaposlenja, uz papire o poslodavcu, jamstva i sl. morate otvoriti svoje digitalne komunikacije da se vidi o čemu izmjenjujete poruke i kakvog su sadržaja – što govore o vašem profilu.

AI se koristi i za manipulaciju glasačima. Poznata je afera s početka 2018. kad se  otkrilo se da je britanska tvrtka Cambridge Analytica došla do podataka 50 milijuna korisnika društvene mreže Facebook koje je upotrijebila za pronalaženje načina utjecanja na glasanje birača na američkim predsjedničkim izborima 2016. Iz prikupljenih podatka izrađivala je profile birača, kojima su se zatim slale poruke kako bi ih se motiviralo glasati za određenog kandidata. Naravno, onog u čijem je interesu Cambridge Analytica angažirana.

Afera je podigla veliku buku i interes vlasti u SAD-u i Velikoj Britaniji, posebice zbog otkrića miješanja Rusa u američke izbore. Privatnost podataka i manipuliranje ljudima, uključujući i ona radi političkih izbora, veliki su izazov demokraciji i zaštiti ljudskih prava. Niz dužnosnika i agenata raznih državnih službi koji su radili na istraživanju umiješanosti Rusije u američke izbore otpustila je Trumpova administracije.

PROTUREFORMACIJA

Vjera u velike reforme društva zbog tehnološkog razvitka već nailazi na protureformaciju. Pokret koji traži da se tehnologija prilagodi ljudskoj prirodi i vrijednostima. Da ne postane sama sebi svrhom ili da ne pogoduje samo bogaćenju velikih korporacija ili opstanku autoritarnih režima.

Zemlje koje su bile vrlo entuzijastične u primjeni tehnologije sad zabranjuju mobitele djeci u školama, zamjenjuju im tablete bilježnicama i olovkama, unose u ustave pravo korištenja gotovine za plaćanja, traže nadzor društvenih mreža i zabranu štetnih sadržaja, korištenje botova (automatiziranih računalskih programa) u izbornim kampanjama itd.

U Los Angelesu su dvadeset godišnja Kaley i njezina majka Karen tužile Metu, Googleov YouTube, Snap Inc. (vlasnik Snapchata) i TikTok, (zadnja dva su se nagodila s tužiteljima) za naknadu štete koja im je nastala zbog ovisnosti Kaly o pretraživanju sadržaja na tim društvenim mrežama, koje je ona počela pratiti sa šest godina,i što je dovelo do njene anksioznost, dismorfije i suicidalnih misli.

U tužbi je navedeno da su tuženici svjesno osmislili tehnologiju svojih mrežnih stranica kako bi “navukli” mlade korisnike i stvorili kod njih ovisnost kroz beskonačno nuđenja sadržaja “prelistavanjem”, automatskom reprodukcijom sljedećeg zapisa (čim je prethodni pregledan) i sustavom slanja obavijesti. Sud je prihvatio tužbu, a odvjetnici tužiteljica su rekli da je presuda:

“… povijesni trenutak za tisuće i tisuće djece i njihove obitelji. Ova je presuda veća od jednog slučaja. Godinama su tvrtke društvenih medija stvarale profit ciljajući djecu dok su prikrivale svoje ovisničke i opasne dizajnerske značajke. Današnja presuda je referendum, od porote do cijele industrije, koji pokazuje da je stiglo vrijeme za preuzimanje odgovornosti”.

Radi se o očuvanju ljudske prirode i zdravlja čemu je puno bliža prirodna od umjetne inteligencije kad su u pitanju osnovne ljudske potrebe i biološke značajke.

Tako je djeci (kao i mladuncima mnogih dugih vrsta) potrebna fizička igra u grupama koja razvija motoriku kretanja, snalaženje u međuljudskim odnosima, osjećaj uspjeha i neuspjeha i nošenje s njima itd. umjesto sjedenja uz mobitel ili računalo i dugo pregledavanje sadržaja ili igranje igrica protiv algoritma, ili drugih on line uključenih igraća. Neki dan sam čuo od liječnice specijalizirane za dječju oftamologiju kako djeca imaju sve više problema s vidom zbog dugog gledanja u ekrane. Djeci treba, kaže, što više boravaka u prirodi da odmore oči.

Ispitivanja pokazuju da mladi gube interes za ljubavnu romantiku, pa i seks jer uzbuđenja sve više nalaze na Internetu koja su dostupnija i ne traže „komplicirane“ međuljudske odnose.

Moguće je da će druženje, interes za ljudskom interakcijom, stvarnim doživljajima sve više dolaziti u modu nasuprot stereotipnim odnosima s robotima i algoritmima. Ako se proizvodnja uvelike robotizira, porasti će potreba za poslovima u kojima ljudski kontakt ne može zamijeniti stroj u smislu stvaranja doživljaja koje pamtimo i koju su vrijedni življenja.  

U sjećanje mi je tako jako lijepa večera u restoranu Vuglec Breg u Zagorju. Ne toliko po hrani, već po duhovitom konobaru koji nas je vicevima i doskočicama zabavljao cijelo večer (Vi u Dalmaciji dilate, a mi ovdje delamo). Isto tako kad se spomene slikovit gradić San Vigilio u Južnom Tirolu sjetim ga se po dućanu u kojom je vječito nasmijani prodavač na više jezika razveseljavao mušterije nizom duhovitih primjedbi. Djecu će bolje učiti i odgajati učiteljica nego algoritam. Isto tako bolesnika će boje tješiti medicinska sestra nego robot.

Ljudski mozak je najsavršeniji organ u svemiru (kakvog poznamo), i sa svim svojim manama i vrlinama bolje služi čovjeku od invazivne tehnologije. Tehnologija, kao i do sada, može ljudima pomagati, ali ne smije od čovjeka napraviti priključak stroju ili algoritmu, a još manje ljudsko razmišljanje učiniti pasivnim i manipulativnim. Osim toga doprinos AI-a proizvodnosti i olakšavanje rada i života ljudi ne mora, vjerojatno i neće, dosegnuti današnja očekivanja.

Pokreti za humanu primjenu tehnologije vodit će borbu s autoritarnim sustavima i komercijalnim interesima. Izgledi za korištenje AI-a sukladno etičkim vrijednostima su manji u Rusiji, Kini i SAD-u, nego Europi, Australiji i Kanadi, iako i tamo neće biti lako.

Demokracija i humanizam borit će se još dugo širom svijeta protiv uporabe AI-a za dehumanizaciju ljudi i njihovih društava.