NAS DVA DRUGA OBA RATUJEMO

Nekad smo u kinu gledali Gospodara prstenova. Danas gledamo Gospodara kaosa. Ne filmskog, nego stvarnog – u liku i djelu američkog predsjednika Donalda J. Trumpa.

Trump je stvorio je kaos u međunarodnoj trgovini; u svjetskom sigurnosnom poretka; u američkim institucijama, demokratskim procesima i pravnom sustavu; u društvenim vrijednostima i kulturi ponašanja.

Na konfuzne, proturječne, hvalisave, bombastične i prostačke izjave Donalda Trumpa redovno reagiraju indeksi poput cijena nafte i ostalih sirovina, dionica i izvedenica, valutnih tečajeva, prinosa na obveznice itd. Bogatstva se na burzama gube i stječu preko noći. To je eldorado za one koji se mogu domoći povlaštenih informacije o sadržaju predsjednikove izjave prije njenog javnog objavljivanja.

Trump stvara kaos u svemu čega se dotakne. Ne može ga izbjeći ni u izgradnji plesne dvorane u Bijeloj kući, jer ne shvaća da je rezidencija predsjednika državna, a ne njegova imovina i da treba odobrenje Kongresa za građevne preinake.   

Najopasniji kaos Trump radi kršenjem načela međunarodnog prava da se ne smiju napadati suverene zemlje, otimati njihov teritorij i mijenjati granice silom.

Tako Trump

• pritišće Ukrajinu da preda dio (okupiranog i neokupiranog) teritorija Rusiji (jer Ukrajinski predsjednik Zelinski „nema u ruci karte za igru“);
• traži priključenje Kanade Sjedinjenim Državama;
• prijeti Danskoj otimanja Grenlanda silom;
• napada Venezuelu, kidnapira njenog predsjednika i preuzima kontrolu nad njenom naftom;
• potapa brodove i ubija njihove posade – za koje misli da krijumčare drogu (po međunarodnom pravu brod strane države se može zaustaviti radi pregleda ako se sumnja na piratstvo ili trgovinu robljem. Ako se sumnje na krijumčarenje droge onda samo uz suglasnost države zastave sumnjivog broda ili na temelju nekog dvostranog, odnosno višestranog sporazuma);
• blokira Kubu ostavljajući narod te zemlju bez potrebne energije jer – kaže – surađuje s neprijateljima SAD-a i ne poštuje ljudska prava itd.;
• napada Iran uzrokujući mnoge smrti, ranjavanja i štete, dovodeći cijeli svijet pred energetsku, gospodarsku i prehrambenu krizu.   

Trump sve više sliči drugom Gospodaru kaosa – Vladimiru Putinu, koji je nakon niza manjih ratova s državama unutar i izvan Rusije – Čečenija (1999- 2009); Gruzija (2008); Krim i Donbas (2014); Sirija (2015) u veljači 2022. krenuo u rat s ciljem okupacije cijele Ukrajine. To je izazvalo svjetsku sigurnosnu, energetsku i izbjegličku krizu uz mnogo mrtvih i ranjenih te velike ljudske patnje.

JEDAN SKRIPT ZA OBA RATA

Napad SAD-a na Irak ima puno sličnosti s napadom Rusije na Ukrajinu. Kao da se radi o istom predlošku.

Opravdanje

Opravdanje za napad je u oba slučaja ugroženost. Rusije od mogućeg ulaska Ukrajine u NATO, a Sjedinjenih država od atomskih bombi i interkontinentalnih raketa koje Iran samo što nije proizveo.

Uz to ide tvrdnja da žrtve napada ugnjetavaju svoje građane. Ukrajinci posebice govornike ruskog jezika, a Iran oponente i prosvjednike koji traže slobodu.

Rusi tvrde da je vlast u Ukrajini nacistička, nelegitimna i lutka na koncu Zapada, a Amerikanci da je vlast u Iranu fanatična, kriminalna, brutalna i korumpirana diktatura koja sponzorira terorizam, širi nasilje i kaos diljem Bliskog istoka.  

Borbe se vode, ljudi ginu, ali nema rata

Sjedinjene Države tvrde da nisu krenule u rat, već da su pokrenule ograničenu vojnu intervenciju. Rusi dan danas – nakon četiri godine ubijanja i razaranja – uporno govore o  „specijalnoj vojnoj operaciji“, izbjegavajući priznati da im je zemlja u ratu. 

Predviđanje trajanja vojne operacije

Putin je bio uvjeren da će „specijalna vojna operacija“ trajati kratko jer će ukrajinski predsjednik Zelinski biti ubijen ili će pobjeći u inozemstvo, a da će Ukrajinci prihvatiti novu vlast pod kontrolom Moskve. Procjene su bile o nekoliko dana  potrebnih za preuzimanje kontrole nad Kijevom i nešto malo više od tjedna do potpune kapitulacije Ukrajine.

Trump je vjerovao da će ubojstvo iranskih vođa uzdrmati postojeću vlast, izvesti Irance na ulice i prouzročiti pad i zamjenu režima. Procjene su bile dva tjedna, najviše četiri.

Reci mi što želim čuti

I Putin i Trump su pošli od krive procjene situacije u napadnutim zemljama. U slučaju Rusije nitko se iz njenih obavještajnih krugova nije usudio proturječiti Putinovoj tvrdnji iz članka – na kojem je dugo i predano radio – o povijesnom jedinstvu Ukrajinskog i Ruskog naroda. Zbog tog jedinstva – očekivalo se – Ukrajinci će dočekati ruske vojnike kao braću, a ne okupatore.

Podčinjeni su govorili ono što je Putin želio čuti. To najbolje pokazuje Putinovo „driblanje“ šefa Vanjske obavještajne službe Sergeja Nariškina pred kamerama na sastanku Vijeća za sigurnost održanog 21. veljače 2022.

Tema, za javnost režiranog sastanka, bila je treba li priznati neovisnost pokrajina Doneck i Luhansk, koje su proglasile neovisnost od Ukrajine. (Tada se još nije govorilo o pripojenju tih teritorija Rusiji ili općoj invaziji na Ukrajinu). Od diskutanata se očekivalo da daju svoje mišljenje, kako bi se na kraju donijela odluka.

Nariškin je izašao za govornicu i – umjesto da se založi za priznanja neovisnosti – podržao je sugestiju ranijeg govornika rekavši: „Mi možemo dati, kako da kažem, našim zapadnim partnerima posljednju priliku.“ Njih bi se upoznalo s izborom da prisile Kijev da u najkraćem roku izabere mir i sprovede sporazume iz Minska (verziju plana Z4 za Hrvatsku – država unutar države) ili će – što nije rečeno, ali se dalo shvatiti – biti rata.

Kako je sastanak održan tri dana prije otpočinjanja napada na Kijev, a odluka o napadu na Ukrajinu je već bila donesena, jasno je da je obavještajac htio dati priliku miru, jer je držao da rat nije dobra opcija za Rusiju.

Nariškin je zaključio: „U najgorem slučaju, moramo donijeti odluku o kojoj danas raspravljamo“. Putin, koji ga je dotad slušao s izrazom dosade na licu, u smislu moram reda radi (po scenariju) i ovog čuti, odjednom ga je agresivno prekinuo:

• Putin: Što to znači? „U najgorem slučaju“. Predlažete li da započnemo pregovore?
• Nariškin: Uh. Ne, ja, uh…
• Putin: Ili da priznamo neovisnost?
• Nariškin: Uh, ja. Ja… bih
• Putin: Govorite, govorite, govorite jasno!
• Nariškin: Ja bih podržao prijedlog o priznavanju …
• Putin: „Ja bih podržao“? Ili „ja podržavam“? Govorite jasno, Sergeju!
• Nariškin: Ja podržavam prijedlog …
• Putin: Onda tako kažite! Da ili ne?
• Nariškin: Da! Ja podržavam prijedlog o ulasku Donjecke i Luganske Narodne Republike u Rusku Federaciju.
• Putin: Ne govorimo o tome. Mi to ne raspravljamo. Mi govorimo o priznavanju ili nepriznavanju njihove neovisnosti.
• Nariškin: Da! Ja podržavam prijedlog da priznamo njihovu neovisnost.
• Putin: Dobro! Molim, možete sada sjesti. Hvala.

Isto tako, nitko se nije usudio reći Putinu da spremnost vojske nije onakva kakvu prikazuju prigodničarske parade. Da ima nereda, korupcije u nabavi opreme, njenog lošeg održavanja, lošeg planiranja itd. Sve je to došlo na vidjelo već u prvim danima napada.  

Izraelski predsjednik Benjamin Netanyahu koji je mjesecima uvjeravao Trumpa o potrebi udara na oslabljeni iranski režim, u prosincu 2025. na sastanku u odmaralištu Mar-a-Lago zatražio je od američkog predsjednika odobrenje da izraelska vojska u narednim mjesecima napadne Iran.  

U siječnju 2026. izbili su masovni prosvjedi diljem Irana koji su brutalno gušeni čak i pucanjem snaga sigurnosti u prosvjednike. Ulice i bolnice bile su pune ranjenih i poginulih. Trump je zaprijetio da će vojno napasti Iran kako bi zaštitio prosvjednike. Američke pomorske udarne grupe zaplovile su prema Perzijskom zaljevu.

Na sastanku o vojnom planiranju od 18. veljače 2026. general Denis Cain, Šef združenog stožera američke vojske, predočio je dvije mogućnosti. Izvesti ograničene vojne udare kako bi se Iran prisilio na ozbiljniji pristup pregovorima ili veću vojnu kampanju radi rušenje režima.

Ova druga opcija, kazao je, nosi visok rizik stradanja američkih vojnika, destabilizacije regije i značajno smanjenje zaliha streljiva.  Naglasio je da će svaka izabrana opcije biti mnogo teža od napada na Venezuelu. Uspjeh u Venezueli davao je Trumpu nadu da se slična promjena politike režima može dogoditi i u Iranu.  

Iz škrtih informacije koje su procurile ne možemo doznati je li kome palo na pamet kako destabilizacija područja Perzijskog zaljeva znači destabilizaciju cijelog svjetskog gospodarstva.      

S druge strane, Netanyahu je u svom nagovaranju američkog predsjednika na napad spomenuo kako bi Donald Trump mogao ući u povijest ako se odluči za eliminaciju iranskog vodstva, omraženog na Zapadu i među mnogim Irancima. Suprotno tome, CIA je bila mišljenja kako ubojstvo iranskog vodstva neće dovesti do masovnog odaziva stanovništva na rušenje režima, već njegove radikalizacije.

U Trumpovim kalkulacijama bila je i podrška saudijskog krunskog princa Mohammeda bin Salmana Al Sauda potpunoj eliminaciji iranske prijetnje, koju je on doživljavao i kroz rat Saudijske Arabije s Hutima u Jemenu. Tu je bila i nada – podgrijavana od američkog ministar rata Petea Hegsetha – kako će Iran na napad odgovoriti relativno ograničeno. Više radi popravljanja svog imidža kod domaće javnosti. Slično kao u siječnju 2020. za osvetu generala Qasema Sulejmanija ubijenog američkim zračnim napadom ili lipnju 2025. zbog američko – izraelskog bombardiranja nuklearnih postrojenja.

KAKO SU SE STUPICE ZATVORILE

Putin je upao u trapulu zbog toga što ukrajinski predsjednik Zelenski nije pobjegao iz zemlje, niti su ga invazijske trupe uspjele zarobiti ili ubiti. Neočekivano se pojavio u javnosti i poručio da je tu s vladom i braniteljima i da je cijela država okupljena kako bi se oduprla agresiji.

Trump je upao u trapulu jer je Iran počeo gađati raketama i dronovima sve američke saveznike u Zaljevu, a posebice jer je zatvorio Hormuški tjesnac za pomorski promet.

Izlaz iz situacija u kojima su se obojica našla potražili su u nemilosrdnom bombardiranju vojne i civilne infrastrukture Ukrajine, odnosno Irana i u slanju jezivih prijetećih poruka.

Putin prijeti uporabom nuklearnog oružja (ako se ugrozi teritorijalni integritet Rusije, u što spadaju i anektirana područja); ozbiljnim posljedicama (ako se u rat značajnije uključi Zapad); te globalnom katastrofom (ako sukob eskalira). Njegovi glasnogovornici objašnjavaju kako mogu sravniti London i ostale europske gradove sa zemljom.

Trump pak prijeti da će Iran vratiti u kameno doba, gdje kaže pripada. Na društvenoj mreži True Social je poručio:

Tuesday will be Power Plant Day, and Bridge Day, all wrapped up in one, in Iran. There will be nothing like it!!! Open the Fuckin’ Strait, you crazy bastards, or you’ll be living in Hell – JUST WATCH! Praise be to Allah.”

[Utorak će biti Dan elektrana i Dan mostova, sve u jednom, u Iranu. Neće biti ničega sličnog!!! Otvorite jebeni tjesnac, vi ludi gadovi, ili ćete živjeti u paklu – SAMO GLEDAJTE! Neka je hvala Allahu].

Kao da to nije bilo dovoljno ubrzo je dodao:

“Jedna cijela civilizacija umrijeti večeras, da se nikad više ne vrati”.

U normalna vremena ovakve poruke predsjednika koji drži konzolu s okidačima nuklearnog oružja vjerojatno bi povukla pitanje njegove duševne nesposobnosti za obavljanje funkcije. (O dijagnozi psihijatara vidi Bullynomics predsjednika Trumpa)

Postoji i drugi način izlaska iz stupice. Mirovnim sporazumom, uz objavu pobjede. Trump ga je odlučio iskoristiti. Pod pritiskom sve većeg nezadovoljstva javnosti u Sjedinjenim državama njegovom predsjednikovanjem, najavio je prekid sukoba radi pregovora.

Koliko kod da je do sada unakazio američku demokraciju, Trump ipak mora voditi računa o među-izborima za predstavnička tijela krajem godine. Cijene goriva na pumpnim postajama u Sjedinjenim državama; najavljeno veliko povećanje troškova za vojsku uz rezanje socijalnih davanja; visok američki dug i rast prinosa na američke obveznice koje ga financiraju; nestabilnost burzi, itd. su čimbenici koji utječu na raspoloženje birača.

Trump treba prekid rata. Naravno i priču o pobjedi. Međutim, neće baš lako doći do njene idealne verzije. Puno je tu otvorenih pitanja i posebnih interesa – pogotovo Izraela.

Uz to, ako Iran mirovnim sporazumom dobije pravo naplaćivati pristojbe brodovima za prolaz kroz Hormuški tjesnac – što mijenja načelo međunarodnog prava o slobodi neškodljivog prolaza brodova – onda je to težak poraz za Trumpa, njegove saveznike u Zaljevu i za cijeli svijet. Privremeni dogovor o prekidu vatre priznao je Iranu pravo naplate pristojbi. Previd Amerikanaca? Ili nasušna potreba za trenutačnim otvaranjem prolaza bez obzira na uvjete?

Taj poraz, ako do njega dođe, neće moći prikriti Trumpovo tumačenje kako će naplaćivanje pristojbe za siguran prolaza tjesnacem koji bi jamčili Amerika i Iran, biti prilika za iransko – američki joint venture. Dakle, oporezivanje svjetske pomorske trgovine postao bi bankomat za podizanje novca za obnovu Irana i pokriće troškova američke vojne akcije.

Već se javljaju zahtjevi, poput onog Velike Britanije i Italije, da plovidba Hormuškim tjesnacem mora biti slobodna i ostati besplatna.

Trump unatoč započetim pregovorima s Iranom pritišće NATO saveznike, koje nije ni obavijestio o napadu na Iran, da pošalju ratne brodove radi osiguranja slobodnog prolaza kroz Hormuz, ili će – prijeti – biti posljedica. Time Europa slabi svoje kapacitete za zaštitu podmorskih kabela i cjevovoda od sve veće ruske prijetnje, kao i kapacitete za zaustavljanje tankera iz flote u sjeni s ruskom naftom. Teatar apsurda. Samo je Trump mogao napraviti ovakav kaos.

Postizanju dogovora o prekidu borbenih djelovanja izgleda da je značajno pomogla Kina. Ako se postigne mirovni sporazum, ona će opet uvoziti značajne količine nafte iz Irana po povoljnim uvjetima i plaćanjem u juanima ili radovima na obnovi iranske infrastrukture. Ojačat će svoje odnose sa zemljama Zaljeva, posebice Saudijskom Arabijom. Moći će trgovati sa svijetom kroz Suez i Hormuz, te će imati smirenija svjetska tržišta na kojima stalno povećava svoj utjecaj.

S druge strane, Kina ima veliki upliv i na Rusiju i radit će na tome da ga ne prepusti Americi. Ne treba u rusko – kineskim odnosima zanemariti kako sve više Kineza živi i radi na istoku Rusije. Zakupili su zemljišta, unajmili zgrade, proizvode i trguju. Istovremeno se u Kini pojavljuju natpisi o “povijesnim nepravdama” u širenju Rusije tijekom prošlih stoljeća na kineska područja, kao i zemljopisne karte s “pravednim” granicama.

Putin nema problema s izborima, ali ipak mora voditi računa o općem raspoloženju u zemlji gdje se potiho propituje što se dobilo nakon četiri godine rata. Puno je stradalih, mnogo iseljenih, zemlja je u ratnoj ekonomiji, napredaka nema.

Tu je i pitanje Putinovog mjesta u ruskoj povijesti. Ne može priznati pogrešku. Iz rata mora izaći s potpunom pobjedom, kao davno u Čečeniji. Zato se Putin ne zadovoljava plijenom u obliku istočnih ukrajinskih oblasti koji mu nastoji pokloniti Trump. Razočarani darivatelj požalio se novinarima na Putina: “On … želi CIJELU Ukrajinu, ne samo njen dio … ali ako to učini, to će dovesti do pada Rusije!“

ČUDNA GEOMETRIJA TROKUTA

Izreka „neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj“ nastala je u dalekoj prošlosti. Negdje u 4 stoljeću prije naše ere u Indiji. U Europi je postala popularna u 18 st. kroz latinski prijevod “Amicus meus, inimicus inimici mei”. Izvedenica s istim značenjem bila bi – prijatelj mog neprijatelja, moj je neprijatelj. Pogledajmo ovaj silogizam.

Iran je neprijatelj Sjedinjenih država. Trumpova administracija ga optužuje da je od svog postanka potkopavao interese Amerike i preko svojih terorističkih podružnica ubijao Amerikance. Taj je režim, kažu, teokratski, fanatičan, beskrupulozan, okrutno represivan prema svom stanovništvu i stalna prijetnja američkim saveznicima u Perzijskom zaljevu i Izraelu.  Neki je dan – optužbe idu – utvrđeno da je Iran neposredna prijetnja Americi, jer je bio na samom pragu proizvodnje nuklearnog oružja i interkontinentalnih raketa koje ga mogu dosegnuti Ameriku.

Rusija je prijatelj Irana. Ona pomaže razvoju spornog iranskog nuklearnog programa. Početkom napada na ta postrojenja Rusija je evakuirala preko dvije stotine svojih stručnjaka koji su u njima radili. Rusija s Iranom razvija i razmjenjuje dronove koji sad gađaju američke interese i saveznike u Perzijskom zaljevu i Izrael. U tim dronovima su pronađene ruske komponente. Rusija daje obavještajne podatke Iranu o mogućim ciljevima. Zbog toga je Iran pogodio američke baze, pri čemu su ubijeni američki vojnici i uništena oprema, uključujući skupi zrakoplov za osmatranje. Izraelske novine pišu kako je Iran dobio podatke o 55 ciljeva ključne izraelske energetske infrastrukture što je omogućilo neke precizne pogotke.

Dakle, Rusija je neprijatelj Amerike – jer pomaže Iran, okorjelog neprijatelja Amerike.

Međutim, izgleda da logičan zaključak ne vrijedi. Marko Rubio, američki ministar vanjskih poslova, i ostali dužnosnici nisu htjeli odgovarat na pitanja o suradnji Rusije i Irana. Donald Trump  je najprije rekao da Rusija “malo” pomaže Iranu. Kasnije je priznao Rusija daje obavještajne informacije Iranu, ali – kaže – to je razumljivo jer mi dajemo informacije Ukrajini.

Rusija ima najviše koristi od rata na Bliskom istoku. Cijena nafte – glavnog prihoda Rusije – odletjela je u nebo, a Trump je ukinuo embargo na prodaju ruske nafte kako bi stabilizirao cijene na svjetskom tržištu.

Trump ne kritizira Putina i Rusiju, već se okomio na NATO. Prijeti da će se iz njega povući što s oduševljenjem sluša Putin. Uz to se Putin protivi nuklearnom naoružanju Europe, koje Europljani planiraju shvaćajući da se više ne mogu pouzdati u nuklearni kišobran Amerike.

Trumpova administracija podupire, zajedno s Rusijom, Orbanov režim u Mađarskoj. Orban koči inicijative Europske unije oko pomoći Ukrajini i prenosi osjetljive informacije o politici Unije Rusiji. Unatoč gušenja mađarske revolucije iz 1956. i desetljeća ruske okupacije, najveći neprijatelj Mađarima je – tvrdi Orban – Europska unija. Ona ista koja im je dale puste milijune za oporavak i razvoj nakon sloma sovjetskog imperijalnog sustava.

Sad Trump ima narativ za američke glasače za provođenje svog plana. Uskratu dostave oružja i streljiva Ukrajini može obrazlagati potrebom popune američkih zaliha. Uz to može tvrditi kako je rat u Ukrajini europski problem i da neće pomagati Europljanima koji nisu htjeli pomoći njemu u sukobu s Iranom. Pomoć Orbanovom režimu potpredsjednik Vance objašnjava borbom protiv komunizma, za madžarski suverenitet koji ugrožava Bruxelles, za stabilnu energetsku budućnost, za nacionalni identitet itd.

Sve što radi Trump vrlo je očito. Kao da je otvoreno rekao:

“Moji dragi sugrađani Amerikanci (My fellow Americans) prijatelj našeg neprijatelja je moj prijatelj.”

Zašto je to tako? Razne su teorije. Poput one o dogovornoj podjeli svijeta među tri imperijalna carstva (Američkog, Ruskog i Kineskog), o velikim gospodarskim interesima američkih kompanija u Rusiji i slično. Možda ima nešto u tezama iz ranijih članaka na ovom portalu – Sastanak Trump / Putin i Bullynomics predsjednika Trumpa.